Često se ulagači na burzi pitaju i razmišljaju zašto su nešto učinili ili nisu učinili, ali uglavnom tek kada je već prekasno... Svi oni koji se bave investranjem trebali bi poslušati savjet, a odnosi se na to kako se moramo pomiriti s činjenicom da nitko ne može biti u pravu uvijek i da se trebamo naučiti nositi sa vlastitim pogreškama i ne dozvoliti svojim emocijama da upravljaju našim rasuđivanjem. Gubitke treba shvatiti kao primjere i lekcije koje treba upamtiti i iz njih učiti kako se ne bi ponovno događali. Svatko od nas treba proći jedan proces učenja i privikavanja na tržište kapitala i njegov specifičan način funkcioniranja i logike. Taj period bismo mogli nazvati periodom stvaranja investitora u nama. Kod većine osoba se radi otprilike o vremenu od dvije-tri godine dok nam neke stvari ne postanu normalne, a koje nisu uobičajene u svakodnevnom načinu razmišljanja. Tijekom tog perioda ne traje samo učenje tehničkih pojedinosti kao što su način trgovanja putem brokerskih kuće, otvaranje naloga, oznake i raspoznavanje poduzeća koja kotiraju na burzi, te povijest njihovog trgovanja, već privikavanje i pokušaj učenja maloprije spomenutog načina razmišljanja. Jedna od stvari koju se mnogi pitaju kada razmišljaju o bavljenju investiranjem jeste i pitanje da li je trenutno pravo vrijeme za to. Nema tog vremena koje je pravo za to ili još bolje rečeno svako je vrijeme jednako pravo i jednako dobro. Neki smatraju da još nisu dovoljno bogati za takvu aktivnost ili su još premladi za to ili čekaju bolji i sigurniji posao i sl. Budući da je period od nekoliko godina učenja potreban svakome kako bi naučio uspješto ulagati, nikad niste premladi da se time počnete baviti. Isto tako, čekanje da budete bogatiji može potrajati cijeli život. Upravo bi Vam investiranje trebalo poboljšati financijsko stanje. Ali moramo biti svjesni činjenice kako će biti i neuspjeha. U početku sigurno više nego kasnije. To trebamo shvatiti kao troškove učenja i investiranje u svoju budućnost, a ne kao gubitke. Kada netko odluči završiti studij, uz malo truda dade se izračunati da, pogotovo ako je studij u drugom mjestu od mjesta boravka za iznos koji će potrošiti tijekom narednih nekoliko godina može kupiti malo skromniji stan ili nešto bolji automobil. Pa zbog čega onda ljudi uopće studiraju? Netko će reći zato jer mu to plaćaju roditelji ili netko drugi. Međutim zašto taj student ne bi rekao svojim roditeljim neka mu umjesto toga kupe stan. Razlog je taj što svi više manje smatraju kako je studij preduvjet za bolji posao i bolju plaću. Dakle investicija za buduće uspjehe i korist. Zbog čega bi sa investiranjem bilo drugačije? Zašto i na tom polju ne bismo morali završiti svoje obrazovanje, steći diplomu i naravno, kao i sve drugo u životu - platiti za to, a sve kao preduvjet za buduće uspjehe.