Generalno gledajući, potrošnja lijekova najveća je zimi. Upaljeno grlo, visoka temperatura, šum na plućima... Oblak bakterija zuji nam nad glavama, crijeva zapečena od sjedenja gore poput žeravice, a urlici zbog svježih preljubnika ili rupe u novčaniku odjekuju do duboko u noć. Nemate pojma koliko se kašalj, hemoroidi i slabi živci mogu lijepo naplatiti. Kako bi se još više potakla prodaja, reklamiranje lijekova baš sada je u velikoj ekspanziji. (“Ako i nemamo za kruh, za lijekove ćemo imati.” Zvuči poznato?) Kako bi zaštitili korisnike, uz svaku takvu reklamu treba stajati i upozorenje: “Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.” Informacije su sigurno uvijek korisne, ali praktična vrijednost ovakvog upozorenja je zapravo mala.
Onaj tko se zaista želi informirati o lijeku, informirat će se prije nego ga kupi. I nastojati će procijeniti da li mu donosi više štete ili koristi. Kada ste lijek već nabavili, vjerojatno ga mislite i koristiti. Ne vjerujem da će listić uz lijek na išta utjecati. (Ajde, možda morate paziti na neke specifične alergene.) Liječnik vam je propisao način uporabe, a sve ostalo spada u sferu sreće i slučajnosti. Naime, lista ponekad zastrašujućih nuspojava obično je poduža, mada je pojavnost većine rijetka. Hoćete li odustati od primjene lijeka zbog saznanja da vam može ozbiljno oštetiti bubrege? Hoćete li odustati zbog mogućnosti da se razbolite još više? NEĆETE. Iako će neki sigurno nastradati, vjerujete da će to biti netko drugi, a ne baš vi. Bez obzira na sve, trebali bi znati da upute uz lijek služe i kao zaštita farmaceutima. Ako vam se dogodi neka od popisanih neugodnosti, nećete imati osnova da ikoga za išta okrivite. Obaviješteni ste o svemu, riskirali ste svjesno i možete kriviti samo sudbinu.
Mogućnost da o svemu porazgovarate s ljekarnikom više je teoretske prirode. Prvo bi vas ljudi u redu poprijeko gledali, a zapravo i ne znam što bi vam ljekarnik uopće mogao novoga reći. Indikacije se obično rasprave s liječnikom, a imajte i u vidu da je ljekarnik zapravo trgovac, koji od prodaje lijekova živi. Zbog toga su njegove informacije, makar dijelom, propagandne prirode.
Ostaje nam liječnik od povjerenja. On bi, po nekoj logici, najviše trebao pomoći oko informacija o lijekovima. TREBAO BI, ali ga rijetki pitaju. Malo strahopoštovanje, malo nezainteresiranost. Mogli bi vas proglasiti “teškim” pacijentom, a takve obično preziru. Zbog toga je razgovor vrlo kratak, kao da nagazna mina prijeti svakoj izgovorenoj riječi. I tu završava deklarirana trostruka pomoć, o kojoj slušate svakodnevno u oglasnim minutama. Lički medvjedi nisu ni približno toliko zaštićeni, zar ne?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!
