Kupnja dionica je najčešće bila predmet naših tekstova, o obveznicama smo ponešto pisali, iako ne previše, jer one uglavnom i nisu predmet ulaganja većine hrvatskih individualnih investitora, odnosno njih uglavnom kupuju institucionalni ulagači poput fondova, osiguranja, banaka


Kad su u pitanju investicijski fondovi, o njima se uglavnom pisalo s aspekta definiranja pojmova i podjele prema vrstama, međutim o usporedbi fondova se uglavnom malo piše, osobito ako  je tekst namijenjen široj javnosti kao što je to ovdje slučaj.

Prilikom donošenja odluke o ulaganju u neki od investicijskih fondova, budući da ih se u RH nudi stotinjak i više, kad izabiremo strategiju koju želimo, primjerice dionički ili novčani fond, potrebno je unutar grupacije takvih fondova izabrati jedan ili nekolicinu u koje će biti izvršeno ulaganje. Kako bi se olakšala takva odluka, potrebno je usporediti konkurentne fondove koje razmatramo i na bazi što objektivnijih kriterija procijeniti kvalitetu svakog od njih.

Pri tome treba uzeti u obzir povijesne prinose fondova mjerene postotnim promjenama jedinične vrijednosti imovine fonda po udjelu tijekom analiziranog perioda, te  rizik kojem su izloženi ulagači u fondove, a kojeg čini varijabilnost unutar prinosa pojedinih fondova kojeg se mjeri standardnom devijacijom. Što je veća varijabilnost prinosa, tim je veći i rizik za investitora jer je neizvjesnost povrata veća.

Pri tumačenju prinosa treba imati na umu da povijest u budućim prinosima može, ali isto tako i ne mora značiti baš ništa tj. ne mora se ponavljati, a osim toga svaki fond u svojim reklamama ističe period u kojem je imao najbolje prinose, stoga treba biti oprezan s usporedbom prinosa među fondovima da ne usporedimo neusporedive veličine.

Bitne su i naknade fonda, dakle ulazna ili izlazna te upravljačka naknada. Što je veći njihov postotni iznos to je manji eventualni prinos fonda za investitora tog investicijskog fonda.

Još jedan bitan element je struktura portfelja fonda. Ako fond kombinira ulaganja koja nisu previše povezana, smatra se da je riječ o  dobro diverzificiranom portfelju. S takvom strukturom se postiže manja volatilnost prinosa fonda i to bez da se posebno smanji stopa prinosa fonda, dakle imamo time niži rizik za isti stupanj profitabilnosti. Međutim, naravno da ni to nije garancija da vrijednost fonda neće padati.

Ako rezimiramo dosad navedeno, prilikom odabira investicijskog fonda u pravilu gledamo na 3 stvari: povijesni prinos i rizik fonda, naknade tog fonda, te investicijsku strukturu. Međutim, rijetko kad gledamo tko su ljudi koji upravljaju tim fondom, odnosno tko su fond menadžeri. Fond menadžeri su osobe koje vode poslovanje društva za upravljanje investicijskim fondovima, što indirektno znači i poslovanje investicijskih fondova kojima upravlja to društvo. Poznavati način rada i karakteristike fond menadžera nam govori i kakav budući prinos možemo očekivati od fonda kojim on upravlja.

Povijesni prinos je naravno bitan i koristan ako se želi procijeniti investicijski fond, ali ne govori mnogo o tome kakvu budućnost možemo očekivati i kako će se fond menadžeri ponašati u takvoj budućnosti. Dakle, ako želimo procijeniti kvalitetu investicijskog fonda, trebamo procijeniti i poslovnu filozofiju fond menadžera, odnosno proces investiranja i ljude koji ga vode jer su oni skloniji ponavljati povijest nego prinosi fondova.