Nakon pobjede, izbornik je rekao da je igrao za one koji u hrvatskoj preživljavaju, kao i za naše branitelje. Ljudi koji u hrvatskoj preživljavaju i koji se muče su odahnuli nakon ove izjave


Počelo je prvenstvo. Ljudi se oblače u kockasto, piju pivu i skaču kada padne gol. Vlada dobro raspoloženje. Prvu utakmicu smo pobijedili. A nakon pobjede, izbornik je rekao da je igrao za one koji u hrvatskoj preživljavaju, kao i za naše branitelje.

Ljudi koji u hrvatskoj preživljavaju i koji se muče su odahnuli nakon ove izjave. Odmah im je bilo lakše. Te jedne milisekunde su se nasmiješili.

-              Vidiš, oni igraju za nas. Oni su pobijedili za nas.

-              A da su izgubili? Za koga bi onda igrali.

-              Da su izgubili, onda ne bi rekli da su igrali za nas.

-              Nego za koga su onda igrali? Za bankare i menadžere?

-              Neodređeno. Za Hrvatsku. 

-              A da je bilo neriješeno? Tko bi onda bio na tapetu?

-              Možda za radnike i u uslužnim djelatnostima?

-              Kao, recepcionere i konobare?

-              Da, i one koji masiraju.

-              Imaju li oni popis ljudi za koje igraju ovisno o rezultatu? Kao, kad pobijede 3:0 onda su igrali za bolesnu djecu. A ako izgube, 0:5 onda su mislili na stradanja u ratu pa nisu mogli razmišljati.

-              A za koga igraju kada još ne znaju rezultat. To je ono što mene zanima. Jer, lako je reći da su igrali za nas, nakon što su pobijedili. Ali tko to može provjeriti? Kako da ja znam za koga su zapravo igrali?

-              Pa kakve to ima veze. Što ti imaš od toga. Jesi li sit? Jesi li bogatiji?

-              Ne, ali se bolje osjećam.

-              Znači, oni su ti kao šetnja ili krepki san.

-              Kao nešto drugo, ali neću reći da ostanem pristojan.