- Vidi ga što govori! A prije 2 godine govorio je suprotno.
- Ma kako može biti takav. Gdje mu je čast? Gdje mu je poštenje? Gdje mu je obraz?
- Kako je moguće da je takav na vlasti?
- Da, zašto su ga izabrali?
Od 2001. godine, od kada u Burzi pišem komentare, političari su se mijenjali i redali. Ne onom brzinom kojom bih ja to želio, ali ipak su se mijenjali. I uvijek, i stalno, dobar dio njih prati glas da su neprincipijelni, da lažu, da samo gledaju na svoj probitak. I tako već skoro 15 godina. Malo se toga mijenja.
- Bolje će biti. Samo ako izaberete nas.
- Oni su lopovi. Pogledajte što su napravili od države.
- Ma lažu, nemojte im vjerovati niti riječi.
Lažu li, ili ne lažu, nakon svih tih godina ljudima nije bilo bolje. Čak i kada su neko vrijeme na vlasti bili oni koji nisu optuženi kao zličinačka organizacija, narod se predomislio, pa je ipak izabrao ove prve. Iako se premijeru iz te stranke još uvijek sudi za korupciju. Ali, sada će sve biti drugačije – počinje se iznova. Oni su se reformirali.
I tako se lopovi i lažovi (ukoliko se uopće utvrdi da su lopovi i lažovi) svake četiri godine reformiraju i imaju novi početak. Kao potpuno ispovijedanje grijeha. Čisti kao novorođenče. Kao da su tek sada ušli u politiku.
Umjesto tog pročišćavanja - pokušalo se sa uvođenjem novih ljudi. Dakle, umjesto da se stara politička mrcina satima ispovijeda kako bi se pročistila, na njeno mjesto dolazi malo i nevino novorođenče velikih i sjajnih očiju. Ono još nije okusilo okrutan i pokvareni svijet hrvatske politike. Ono dolazi iz drugog svijeta. Iz svijeta Platonovih ideja. Iz samoga raja. Čista duša.
No, kako se ispostavilo – ti svježi politički mačići su jednako, ako i ne i više pokvareni nego stari jednooki mačori.
Kako, ako dolaze iz drugog svijeta? Nije li svo hrvatsko zlo, sav kriminal i nepoštenje sublimirano u tih nekoliko stotina ili tisuća političara i političarki?
Nije.
Zlo je ravnomjerno raspoređeno po hrvatskom narodu. Kao i po bilo kojem drugom narodu. Crni premaz razmazan je od Dubrovnika do Istre. Od Međimurja do Zadra. U tami anonimnosti može mirno trunuti i raspadati se. Ali, kada dođe pod svjetla reflektora naših medija, i političkih konkurenata i licemjera traži se i najmanja greška. A takvih je pod jakim svjetlima gomila. Umjesto da budemo ljuti na svih, mi smo ljuti na ono što vidimo. Zato su se u dobrom dijelu svijeta pravi kriminalci sakrili u tminu a pozornicu ostavili mediokritetima koje će pratiti paparazzi i tražiti im afere. Neka budale bude krive, ako im je toliko stalo do slave.
