27.04.2000.
Varaždinska banka dobiva novog vlasnika
Nakon nekoliko mjeseci neizvijesnosti i nagađanja, te pretpostavki oko toga da li je u pitanju preuzimanje Varaždinske banke ili nije (osobito se to pitanje postavljalo kada je cijena počela sa 60 kuna rasti do 90 kuna - kasnije kada je u vrlo kratkom periodu cijena otišla na 200 kuna više nije bilo dileme, samo je bilo pitanje tko je preuzimatelj i po kojoj cijeni) sada je i ta informacija poznata. Naime, dosta dugo se špekuliralo i nagađalo da li ću se nadzorni odbor Banke prikloniti ponudi Raiffeisen banke ili Zagrebačke banke. Međutim sadržaji njihovih ponuda nadzornom odboru nisu bili poznati javnosti. Sada nakon održane sjednice nadzornog odbora i odluke o ponudama i te su informacije jasnije. Odluka koju je nadzorni odbor donio daje prioritet ponudi Zagrebačke banke jer je osim općih uvjeta, imena banke i članova uprave, ova banka dala i bolju cijenu. Naime, Raiffeisen banka je ponudila cijenu od 300 kuna za dionicu, a Zagrebačka 305 kuna. Osim toga, kako je izjavio i predsjednik Uprave Banke :"Zagrebačka je ponudila i sveukupno bolje uvjete za dioničare, zaposlene i bančin menedžment....,očuvanje nacionalnog karaktera i pune autonomije Varaždinske banke."
Kod ove zadnje izjave ne mogu, a da se ne dodam barem jednu primjedbu na danu izjavu. Naime, sam sadržaj citirane izjave malo mi je upao u oči. Naime, "puna autonomija i nacionalni karakter" su činjenice koje su između ostalog prevagnule u odluci o izboru ponude za preuzimanje. Što se tiče autonomije malo je smiješno govoriti o autonomiji, ako se donosi odluka o izboru preuzimatelja kontrolog paketa dionica Banke. Autonomija i pojam većinskog vlasnika nisu baš za povezati jedno s drugim. Ako Zagrebačka banka smatra da joj nije u interesu određeni poslovni potez koji želi provesti Varaždinska banka, brzo će se pokazati koliko autonomije ima Varaždinska banka ili njezina uprava. S druge strane pitanje nacionalnog karaktera. Pa upravo smo svjedoci prodaje triju najvećih hrvatskih banaka, izuzev Zagrebačke, dakle Privredne, Riječke i Splitske, koje su sve prodane strancima. Ako naša država nije zabrinuta oko očuvanja nacionalnog karaktera hrvatskog bankarstva, zašto bi se onda jedna Varaždinska banka zamarala s time. I na kraju krajeva, pa preko 50 % dionica Zagrebačke banke već je konvertirano u GDR-e, dakle u potvrde o depozitu kod Bankers Trust-a. To znači da su u rukama stranih investitora.
U osnovi, ispada da je glavni razlog ipak sama cijena i eventualno određena obećanja i jamstva koja su možda uslijedila za određene pozicije unutar Banke. Bez obzira na 5 kuna veću cijenu, što je u suštini svega 1.67 % više, strani vlasnik bi sa sobom donio svoj know-how, komitente i kontakte u inozemstvu, a cijena toga definitivno je veća od 1.67 % koliko se više dobiva na ponudbenoj cijeni po jednoj dionici.
Moj savjet: čuvajte dionice Tesle