Dok se izbjeglice lagano prelijevaju prema Europi i oči su uprte u rješavanje “izbjegličke krize”, mi rješavamo probleme kako upravljati državom. Pretpostavljam da je u vrijeme izlaska ove Burza taj problem barem načet.
“Borba protiv terorizma i globalno zatopljenje usko su povezani”, izjavio je u ponedjeljak francuski predsjednik Francois Hollande na otvaranju međunarodne konferencije o klimi.
“Tko bi mogao biti ministar Uprave”, upitao je predstavnik jedne stranke predstavnika Mosta.
“To su dva velika globalna izazova s kojima se moramo suočiti jer moramo ostaviti našoj djeci više od svijeta oslobođenog od terora, mi im također dugujemo planet zaštićen od katastrofa”
“A ne znam, ministarstvo Uprave je bitna stvar za Hrvatsku. Kakvu upravu ćemo ostaviti našoj djeci? Ona zaslužuju da nemaju birokraciju u kakvoj smo živjeli”, odgovorio je član Mosta.
“Ovdje, u Parizu, odlučuje se o samoj budućnosti planete", složili su se svi na konferenciji.
“Tako je, ministarstvo Uprave je važno za budućnost.”, složili su se na sastanku.
Usporedba ovih dviju linija izjava, jednih stvarnih a jednih izmišljenih vidi se koliko smo daleko od svjetskih zbivanja. Naravno, nitko nije niti očekivao da ćemo biti blizu, ali pristup kojim se naši političari odnose prema svojim funkcijama gotovo pa je komičan. Važnost koju sebi pripisuju velika je kao i prostor važnosti između ovih tema.
Svakako je važno da se na našoj, lokalnoj sceni, uopće i pojavilo nešto kao Most. Na stranu sve podjele, neslaganja, svađe i napuštanje platforme. Ali činjenica da su obje velike stranke poslušno raspravljale o reformama vrlo me veselila. Kao i činjenica da su te reforme u jednom trenutku bile i centar političkih zbivanja.
Žalosti me, pak, to što se, da bi do svega došlo, morala dogoditi kriza vlasti. Da bi se počelo otvoreno razgovarati o npr. ukidanju suvišnih općina, ili racionalizaciji državne uprave, potrebna je kriza vlasti. Da se to nije dogodilo, stvari bi nastavile – po starom. Dakle: teško je, ne može se sve preko noći ili potrebno je puno vremena. Ovako su, pod pritiskom da neće vladati, i jedna i druga stranka pristale gotovo na sve.
Tako je demokracija i zamišljena, samo bi funkciju arbitra trebao obavljati narod. Ukoliko se reforme ne provode – smjena. Očito je rok od 4 godine – predug. Trebali bi uvesti poluvrijeme. Kao što se klincima radio prosjek na polugodištu. Za djecu je to ukinuto, jer im je izazivalo stres – ali, ovima našima upravo tako nešto i treba.
