Dok se izbjeglice lagano prelijevaju prema Europi i oči su uprte u rješavanje “izbje­gličke krize”, mi rješavamo probleme kako upravljati dr­ža­vom. Pretpostavljam da je u vrijeme izlaska ove Burza taj problem barem načet.

“Borba protiv terorizma i globalno zatopljenje usko su povezani”, izjavio je u ponedjeljak francuski predsjednik Francois Hollande na otva­ra­nju međunarodne konferencije o klimi.

“Tko bi mogao biti ministar Uprave”, upitao je predstavnik jedne stranke predstavnika Mosta.

“To su dva velika globalna izazova s kojima se moramo suočiti jer moramo ostaviti našoj djeci više od svijeta oslo­bođenog od terora, mi im također dugujemo planet zaš­tićen od katastrofa”

“A ne znam, ministarstvo Uprave je bitna stvar za Hrva­tsku. Kakvu upravu ćemo ostaviti našoj djeci? Ona zaslu­žuju da nemaju birokraciju u kakvoj smo živjeli”, odgovorio je član Mosta.

“Ovdje, u Parizu, odlučuje se o samoj budućnosti planete", složili su se svi na konferenciji.

“Tako je, ministarstvo Upra­ve je važno za budu­ćno­st.”, složili su se na sastanku.

Usporedba ovih dviju linija izjava, jednih stvarnih a jednih izmišljenih vidi se koliko smo daleko od svjetskih zbivanja. Naravno, nitko nije niti očekivao da ćemo biti blizu, ali pri­stup kojim se naši po­litičari odnose prema svojim funkcijama gotovo pa je komičan. Važnost koju sebi pripisuju velika je kao i prostor važnosti između ovih tema.

Svakako je važno da se na našoj, lokalnoj sceni, uopće i pojavilo nešto kao Most. Na stranu sve podjele, neslaganja, svađe i napuštanje platforme. Ali činjenica da su obje velike stranke poslušno raspravljale o reformama vrlo me veselila. Kao i činjenica da su te re­forme u jednom trenutku bile i centar političkih zbivanja.

Žalosti me, pak, to što se, da bi do svega došlo, morala dogoditi kriza vlasti. Da bi se počelo otvoreno razgovarati o npr. ukidanju suvišnih općina, ili racionalizaciji državne uprave, potrebna je kriza vlasti. Da se to nije dogodilo, stvari bi nastavile – po starom. Dakle: teško je, ne može se sve preko noći ili potrebno je puno vremena. Ovako su, pod pritiskom da neće vladati, i jedna i druga stranka pristale gotovo na sve.

Tako je demokracija i zamišljena, samo bi funkciju arbitra trebao obavljati narod. Ukoliko se reforme ne pro­vode – smjena. Očito je rok od 4 godine – predug. Trebali bi uvesti poluvrijeme. Kao što se klincima radio prosjek na polugodištu. Za djecu je to ukinuto, jer im je izazivalo stres – ali, ovima našima upravo tako nešto i treba.