- Postaje mi kristalno jasno koliko je moderni način života preokrenuo doživljavanje lijepog i zdravog. Krećem prema malim, ružnim kivijima. Tako jadno može izgledati samo nešto što je domaće, organsko i zbog toga vrijedno da postane Ja
Šetam zagrebačkom tržnicom Dolac. Dok u Rijeci puše ledena bura, ovdje je samo ledeno. Neobično je. Trećina štandova je prazna. Gdje su prodavači? Ponedjeljkom su inače ovdje. Ima li to nekakve veze s prosvjedima seljaka?
U potrazi sam za kivijem. Daje mi vitamine da mogu preživjeti ove ledene dane. Pošto će dijelovi tih kivija, nakon što ih pojedem, postati dio mene, tražim domaće. Nutricionistički gledano, želim biti svoj na svome. Tj. svoj u svome.
- Ajde, uzmi ove lijepe jabuke!
- Krumpiri jeftino!
- Med!
- Dinje!
Dinje??
- Dinje. Šta se čudiš? Iz uvoza.
Voštani tuljci za čišćenje ušiju. Dugački i poprilično debeli.
Tko to koristi?
Najzad dođem do štanda s kivijima. Na jednoj hrpi izležavaju se veliki i sočni primjerci. Na drugoj drhture mali i neugledni.
Postaje mi kristalno jasno koliko je moderan način života preokrenuo doživljavanje lijepog i zdravog. Krećem prema malim, ružnim kivijima. Tako jadno može izgledati samo nešto što je domaće, organsko i zbog toga vrijedno da postane Ja.
Naravno da bi normalna reakcija bila uzeti onaj koji i izgleda zdravo. Ali, tu je zamka. Prodavači iskorištavaju našu prirodnu reakciju i trude se simulirati zdravo voće. Da bi ga prodali. Dodaju boje. Gnoje da narastu veći. Poliraju da se sjaji. Špricaju vodom da blješti kao okupano jutarnjom, velebitskom rosom.
Dižem pogled od voća i upirem u ljude. Našminkani. Pojeli proteine. Da izgledaju snažniji. Uljepšali kosu. Sjajna odjeća.
Koji je pravi čovjek? Koji je pravi… Domaći? Organski. Bez pesticida i gnojenja. Uzgojen s ljubavlju….
- Kivi? Ovi mali su ti uvozni. Iz Italije.
- Ma dajte. A ovi veliki?
- To su domaći.
- Pa zašto netko uopće uvozi ove male? Izgledaju jadno.
- E, sada ću ti nešto povjerljivo.
Diže pogled i provjerava da li je kolege slušaju. Ne bi htjela doći na loš glas kao izdajica. Nema gore stvari nego odavati trgovačke tajne. Ili samo želi ostaviti dojam povjerenja. Kolege rade uobičajeno…
- Jabuke!
- Krumpiri!
- Med!
- Psst. Ja sam čula da mi uvozimo najlošiju robu, kao što su ovi mali kiviji, zato što ih nitko drugi u Europi neće kupiti. Ovo ti je najlošija roba. Nemoj ih kupiti ni slučajno. Uzmi kilo ovih naših, domaćih. Vidi ih. K'o jabuke.
I uzeo ja kilo velikih i lijepih.
Sada više u ništa nisam siguran. Malo i bolesno je bilo dobro. A sada je opet loše. Ružno je zdravo i domaće. Lijepo je gnojeno i špricano. Ili je obrnuto? Ili?
Mislim da me izvozala…
