Vječna borba naroda i njihovih slugu

- Dobit ćete porez na nekretnine.
- Nećemo, ne želimo ga.
- E, pa, svejedno ćete ga dobiti.
- E nećemo jer ćemo prosvjedovati!!
- Dobro, ja slušam bilo naroda. Malo ćemo ga odgoditi...
- Odlično. Tako i treba.

Nije prošlo niti mjesec dana od zadnjeg mjerenja pulsa naroda, a doktori su već zaboravili kako kuca srce junačko. Pa ponovo najavili uvođenje poreza. Jer se, u međuvremenu, srce narodno malo opustilo i počelo otkucavati sporije. Odlučio narod uživati u kraju ljeta. U malo hladnijem moru ali poprilično toplim danima. Lagano, pomalo, bez političara i stresova koji oni izazivaju. Bez bolesnih ambicija ljudi koji žele pod svaku cijenu „služiti drugim ljudima“. Ili „poboljšati život svojim sugrađanima“. A onda, čisto da se ne opuste previše, premijer izusti da on nije odustao od tog poreza na nekretnine.
- Nisam odustao.
- Što kažeš, baš se sunčam na plaži...
- Nisam odustao.
- Od čega?
- Od onog poreza.
- Od kojeg poreza?
- Od onog od kojeg sam bio odustao.
- I šta sad?
- Opet ću ga uvesti.
- Znači, sad mi opet trebamo organizirati prosvjede? Zar ne čujete vi bilo naroda?
- Ma to sam tako rekao, nisam ja Bob Dylan. Ne čujem ja ništa.
- A dobro, od jeseni onda krećemo ispočetka.
- Da, vječna borba naroda i njihovih slugu