Prirodoslovni muzej. Prastaro stablo. Po godovima se zna koliko je bilo staro. A znanstvenici po njihovoj debljini mogu procijeniti kakvo je bilo vrijeme prije nekoliko milijuna godina. Skupili se ljudi, gledaju u kristalizirano stablo. Ne vide ništa. Ni godove ni vrijeme. Znalački klimaju glavom. Pokazuju djeci. - Vidiš, po godovima se vidi koliko je bilo staro. Dijete gleda u komad kamena, pa u roditelja. Pa opet u komad kamena. Ako on tako kaže… Sljedeći predmet na izložbi. Grumen zlata. Pored njega piše: "Grumen zlata". - Vidiš, ovo tu, to ti je zlato. Grumen zlata. Gleda dijete u komad žutog kamena. I stvarno, piše: "Grumen zlata". Kroz komad debelog stakla gledaju u izložak. Neko vrijeme zabavlja ga vlastiti odsjaj u staklu. "Ovo je dosadno, pomišlja klinac i okreće se prema grupi druge djece koja se zabavlja oko nekog kristala. Tamo se pali i gasi svjetlo, da bi se moglo vidjeti kako svijetli u mraku pri ultraljubičastom svjetlu. Trči klinac daleko od komada žutog kamena koji mu je strašno dosadan. Roditelj ostaje i gleda. "Znači, to je zlato…", misli. "TO je zlato. Zlato… Joj da je meni zlato!" Sljedeći izložak. Mozgovi. Na dnu-mozak purana, iznad, mozgovi delfina i čimpanze. A na vrhu-čovjek. - Vidiš, ovo su mozgovi, objašnjava roditelj, brižna majka. Vidiš kako je mozak od purana malen. Zato su purani glupi. A vidiš koliko su veći mozgovi ovih drugih životinja. I što je još važnije, koliko su naborani. Zato su oni pametniji od purana. Ali nisu pametniji od čovjeka. Vidiš koliko nabora ima čovjek. Zato je čovjek najpametniji. Gleda djevojčica u mozgove. Pa u svoju mamu. Koja je čovjek. Najpametnija… - Mama, jesu li ti mozgovi pravi? - Naravno da su pravi. - A kako ti ZNAŠ da su pravi. - Pa.... Oni su… I onda zastane. "Dijete mi ima pravo", pomišlja. "Je nikako ne mogu znati da li su ti mozgovi pravi. Ali što da kažem djetetu, koje me tako znatiželjno promatra". I baci pogled na dijete. Djevojčica znatiželjno promatra. - Je li mama, kako znaš da su mozgovi pravi? A onda se majka snašla. Tisućljetni odgovor… - Vjerujem da su pravi. Znaš, ovi iz muzeja su valjda pametni ljudi i ja vjerujem da su stavili pravi izložak. Treba vjerovati u neke stvari… Ipak su ti ljudi stručnjaci. - Aha… Skočimo malo naprijed. Najnovija vijest: "Stručnjaci sa sveučilišta u Sussexu došli su do saznanja da sve popularniji hands-free sustavi zapravo ne umanjuju izglede za prometnu nezgodu. Iako su ih u većini razvijenih zemalja zakonodavci proglasili nužnim dodatkom za bezbrižno telefoniranje u vožnji, takvi uređaji u praksi nemaju nikakav učinak." Dakle, sva ona strka i strogi policijski pogledi i naglo spuštanje mobitela, sve je bilo uzalud. Stručnjaci su se predomislili… - Ali!? Mi smo vjerovali… Mozak purana je najmanji. Zato je puran glup. Čovjek ima najveći mozak…