-
Sve više ljudi tetura plažama. Traže. Do sada su imali, sada više nemaju. Kako ne mogu pronaći počinitelja, za privremenog krivca proglašen je stanoviti Vlado, čije je ime netko pronašao zapisano na ceduljici
Zavladale velike vrućine. Svatko sa sebe skida sve suvišno. Treba se ohladiti.
- Oprostite.
- Da?
- Jeste li možda vidjeli moje knjige?
- A kako izgledaju?
- Kao knjige.
- Nažalost, nisam.
Oprostite, smeli su me. Dakle, vrućine… A ovi iz vremenske prognoze najavljuju još teža vremena.
- Ej, jesi ti vidio mojih tisuću kuna?
- Nisam. A gdje ste ih stavili?
- Nisam ih nigdje stavio. Nisam ih ni podigao s računa.
- Pa kako znate da ih nema?
- Znam - jer ih nema.
Na plažama gomile ljudi rashlađenje traži u moru. Dok se oni hlade, stvari ostavljaju na kopnu.
- Ej, jesi uzeo moj božićni poklon?
- Nisam. Što će nekome božićni poklon usred ljeta?
- Ne znam ni ja. Ali mi ga je netko svejedno uzeo.
- Da li je nešto pisalo na njemu?
- Pisalo je: Dragi Vlado - Neka ti Bog pomogne!!
Kada se kupači vrate iz mora, shvaćaju da im neke stvari - nedostaju.
- Jesi našao moju penziju?
- Nisam je ni tražio.
- Nisi li rekao da je ideš tražiti?
- Nisam.
- Onda je rekao netko tko liči na tebe.
- Ne bih znao.
- Ma svi me zezaju. Govore da će mi pomoći tražiti penziju, a onda pobjegnu.
- Ja nisam takav.
- I to govore – 'Ja nisam takav', 'Naći ću vam penziju'.
Sve više ljudi tetura plažama. Traže. Do sada su imali, sada više nemaju. Kako ne mogu pronaći počinitelja, za privremenog krivca proglašen je stanoviti Vlado, čije je ime netko pronašao zapisano na ceduljici.
- O Vlado, Vlado, lopove, vrati mi penziju.
- Vlado, gdje su moje nove knjige!
- Vlado, prokleti Vlado, daj mi moju tisuću!
Kupači su čak napravili i malenu lutku na kojoj iskaljuju bijes zbog nestanka svojih stvari. Kasnije će ga i spaliti, kako bi ga kaznili za sve nedaće koje su ih stigle. A onda će, nakon što neko vrijeme budu mirni, ponovo primijetiti da ih netko potkrada. I opet će spaliti novog, slamnatog Vladu. Jer pravog krivca nikada neće naći.
