Za hrvatski turizam ova će godina ostati zabilježena kao godina velikog restrukturiranja vlasničkih odnosa. Vlasnička slika tijekom posljednjih desetak godina je izgledala tako da su vlasnici većine turističkih tvrtki bili država kroz Fond za privatizaciju i mirovinske fondove, te banke koje su isto tako najčeće bile u državnim rukama. Nakon toga, Fond je neke udjele prodao, nešto prenio mirovinskim fondovima, a banke je Vlada privatizirala. Veliki komad HFP-ovog kolača stavljen je na raspolaganje za kuponsku privatizaciju koja je donijela i mnoge promjene vlasničkih odnosa. Pojavljuju se PIF-ovi kao jedan od najkrupnijih i najznačajnijih igrača u vlasničkim relacijama. Zadnjih mjeseci učestale su nove vlasničke "pretumbacije". Prisjetimo se preuzimanja Plave lagune, Atlasa i Hotela Argentina od strane Lukšić grupe koja se želi i dalje širiti u turizmu. Ispali su iz utrke za dionice Anite Vrsar. I njihova ponuda za preuzimanje hotela Croatia iz Cavtata, zasad je (ukoliko je ne poboljšaju) lošija od konkurentske malteške kompanije Corinthia. Goran Štrok isto tako se solidno pozicionirao u našem turizmu kupnjom Hotela Bonavia, Bellevue i Excelsior. Kao treći značajan igraču u privatizaciji našeg turizma pojavljuje se sve češće i TDR, odnosno Tvornica duhana iz Rovinja preko svoje tvrtke Adria Resorts koja je kupila prvo Jadranturist iz Rovinja, zatim Anitu iz Vrsara. Dosta se priča i o njihovoj zainteresiranosti za još neke istarske hotelijere. Osobito se spominje natječaj Zagrebačke banke za prodaju udjela u Istraturistu, ali i navodni interes za porečku Rivieru i novigradsku Lagunu. Od zbivanja vezanih uz privatizaciju i vlasničke odnose unutar našeg turizma treba spomenuti i nedavno najavljeni projekt privatizacije i restrukturiranja hrvatskog turizma u suradnji s EBRD-om i Njemačkom razvojnom bankom (DEG), koji bi trajao barem dvije godine. Predviđa osnivanje nekoliko turističkih holdinga od dijelova postojećih turističkih tvrtki, koji bi nakon nekog vremena investiranja i restrukturiranja tog dijela gospodarstva bili ponuđeni na prodaju, a dijelom privatizirani i kroz ESOP programe. Dakle, osim već navedenih igrača, pojavljivati će se još barem nekolicina koji će okrupnjavati vlasništvo unutar turizma RH. S druge strane PIF-ovi prodajom iz svojih portfelja, a zakonom su prisiljeni na takvo djelovanje pomalo postaju sve slabiji igrači. Veliki vlasnički paketi iz njihovih ruku prelaze u ruke Lukšića, Štroka, TDR-a itd. Najavljena revizija kuponske privatizacije odnosno upravo onih naknadnih zamjena dionica, ove će prodaje samo ubrzati. Pritom se fondovi vjerojatno neće zamarati time je li bolje nešto prodati za dobrobit domaćeg turizma općenito ili kojem nepoznatom ulagaču, ali za bolju cijenu. Dok se ne riješi pitanje hotelskog zemljišta koje nije ušlo u pretvorbu investitori u mnogim slučajevima ne znaju što zapravo kupuju, pa se i ne žure. Takvo djelovanje naravno utječe i na visinu cijene koja se onda od takvih prodaja može i očekivati. Tu je ipak do izražaja došla i vještina pregovaranja od strane nekih PIF-ova i njihovih fond menedžera.