Varičela ili vodene kozice su zarazna bolest koju je karakterizira svrbež (pruritus) i osip na koži (mjehurići ispunjeni tekućinom) koji pucaju i pretvaraju se u kraste. Dan prije nego se pojavi osip, bolesnik može imati blagu vrućicu i osjećati malaksalost. Osip počinje sa svega nekoliko malih crvenih točkica (papula) koje se ubrzo napune tekućinom stvarajući male mjehuriće (vesicule). Mjehurići se pojave u skupinama, najprije na trupu, a onda se šire na ekstremitete, lice i vlasište u roku od dva do četiri dana. Osip se može pojaviti i u ustima te na drugim unutarnjim dijelovima tijela. Mjehurić se raspukne i pretvori u svjetlosmeđu krastu koja s vremenom potamni i postane tamnosmeđa dok na kraju ne otpadne, obično u roku dva tjedna od početka bolesti. Rijetko kad ostanu ožiljci od vodenih kozica, ali kada se to dogodi onda su to najčešće ožiljci oko očiju koji izgledaju poput malih udubljenja. Mjehurići se mogu inficirati, obično od češanja. Ozbiljnije sekundarne infekcije mogu zahtijevati hospitalizaciju. Varičela se širi s jedne osobe na drugu kapljičnom infekcijom ili kontaktom s tekućinom iz mjehurića. Osoba koja ima ovu bolest može zaraziti druge u razdoblju od dva dana prije pojavljivanja osipa do šest dana nakon pojavljivanja prvih mjehurića, ili čak dok se svi mjehurići ne pretvore u kraste. Inkubacija traje od 10 do 21 dana. Većina djece zarazi se virusom do svoje desete godine. Kad se ova bolest jednom preboli, obično se stekne doživotni imunitet protiv ponovne zaraze. Nažalost, osoba koja je imala vodene kozice može kasnije tijekom života dobiti herpes zoster. Simptomi Mogu se javiti bolovi i temperatura (dan prije osipa),no ubrzo se javlja osip na prsima, leđima, ramenima, vlasištu i drugim dijelovima tijela. Javljaju se potom lezije u ustima, vagini, rektumu, očima ili drugim sluznicama. Osip se nakon nekoliko sati pretvara u vodenaste mjehuriće, a nakon dva do četiri dana mjehurić pukne i stvore se kraste koje s vremenom postaju sve tamnije i otpadnu u roku od 9 do 13 dana. Svrbež može biti ponekad i vrlo jak. Pojavljivanje karakterističnog osipa dovoljno je za dijagnozu. Liječenje Opće metode ublaživanja svrbeža koji nastaje zbog osipa uključuju kupku u mlakoj vodi u koju se doda nekoliko zrnaca hipermangana (kalijeva permanganata) da otopina bude blijedo ružičasta. Hipermangan možete nabaviti u ljekarni. Pripravci s lokalnim djelovanjem koji se mogu kupiti bez recepta u ljekarni, antihistaminici, ili drugi losioni koji sadrže kamfor, mentol ili fenol također mogu pomoći. Nanose se u malim količinama samo na zahvaćena mjesta. Nokte treba podrezati kako bi se spriječilo stvaranje ogrebotina zbog češanja, koje se naknadno mogu inficirati. Djetetu možete na ruku staviti laganu pamučnu ili flanelastu rukavicu kako biste spriječili češanje (ruke nipošto ne smijete vezati!). Izbjegavajte upotrebu acetilsalicilne kiseline! Upotreba acetilsalicilne kiseline za vrijeme virusne bolesti, naročito vodenih kozica, povezuje se s rizikom nastanka Reyovog sindroma. Za snižavanje temperature radije koristite paracetamol (Plicet). Za nesanicu se može prepisati sedativ. Lijek aciklovir dobio je odobrenje američkog FDA-a za liječenje vodenih kozica kod djece nakon druge godine života, ali se on uglavnom koristi kod tinejdžera jer je bolest intenzivnija kod te dobne skupine. Lijek bi trebao ublažiti simptome vodenih kozica, posebice kod starije djece i tinejdžera ako se uzme u roku od 24 sata nakon pojavljivanja osipa. Također se može propisati kod težih slučajeva ili kod pacijenata s imunosupresivnom terapijom. Djeca ne bi smjela ići u školu ili vrtić dok se svi mjehurići ne raspuknu i pretvore u kraste, i dok se ne osjećaju dovoljno dobro da mogu sudjelovati u normalnim aktivnostima.