Automobil je s cestom povezan preko guma na kotačima. Pogledajte malo sa strane, pa ćete vidjeti koliko malom površinom se guma sljubljuje s asfaltom. Naravno da to treba pomnožiti s četiri, ali uzmite i u obzir težinu automobila, brzinu kojom se krećete, pa ćete vidjeti da je rezulat “puta četiri”, velik tek koliko površina jedne veće bilježnice. To je, dakle sve što vaš auto i putnike u njemu,veže s podlogom. Ako na tako maloj površini imate i loše gume, onda vam stvarno nitko nije kriv, ako se odjednom nađete u bunkeru automobila ispred vas ili izletite izvan ceste.
Mnogi misle da su šare na gumama različite kod raznih marki, tako da se mogu razlikovati model od modela. No svaki milimetar kanala dobro je prostudiran prije puštanja nove gume u prodaju. Ti kanali služe za odvođenje vode ispod gume. Kad ih ne bi bilo, guma bi pri većim brzinama izgubila kontakt s asfaltom i “vozila” bi uglavnom po sloju vode. No takav slučaj se događa i kod dobrih i neistrošenih guma, kad se pretjera u brzini, a po cesti su velike količine vode. Čini mi se da smo slijedeće podatke već spominjali, ali nije na odmet ponoviti da gumi dubine kanala osam milimetara, pri jednom milimetru vodenog filma, a brzine vozila od sto na sat, pada sposobnost prijanjanja na podlogu dvadeset posto, tj. ona leži na cesti s osamdeset posto površine. Ako vodeni film i brzina ostanu iste, ali guma ima kanal od samo dva milimetra ( istrošena je ), njezin kontakt s cestom iznosi samo trideset i pet posto. Što se događa ako je brzina ista, guma istrošena, a na cesti je još više vode, zaključite sami! Tako se može doći do rezultata, da sve četiri gume prijanjaju na cestu kao površina tek jedne u normalnim uvjetima. Pri takvim uvjetima ni najbolji svjetski vozači nisu u mogućnosti kontrolirati automobil. Stručni naziv za pojavu kad se ispod gume nakupi toliko vode da je ona ne može “izbaciti” kroz uzdužne i bočne kanale i kad guma prestane cijelom površinom ležati na cesti je aqua planing. U našem jeziku, u slobodnom prijevodu to je “vodeni klin” i takav prijevod dobro odgovara situaciji, kad se guma nailaskom na veće količine vode, počinje izdizati iznad površine ceste, a kad bi to usporeno snimali sa strane, vidjeli bi da se voda “zabija” ispod gume u obliku klina. To se može primjetiti na upravljaču, jer on postaje “mekši” kod mijenjanja pravca, obzirom da guma na vodi nema tolikog trenja kao na asfaltu. Dakle, osim prilagođene brzine uvjetima na cesti, važan je i izbor guma. Najbolja guma ne postoji! Na svim testovima koji se rade, gume se isprobavaju na različitim podlogama i uvjetima. Rijetkost je da je isti model najbolji na različitim testiranjima ili da se najmanje troši itd. No, ako vas je stvarno strah mokre ceste, tražite od prodavača da vam preporuči onu kojoj je dobro ležanje na mokroj cesti najveća prednost. U današnjem razvoju automobilske tehnike, zahvaljujući boljim materijalima i elektronici, najviše su napredovali pogonski agregati, tj. motori, koji već iz male zapremine istiskuju veliku snagu, pa mogu potjerati vozilo do velikih brzina. Te brzine ne mogu pratiti ostali sastavni dijelovi automobila, poput ovjesa, kočnica itd. pa i samih fizikalnih zakona. Stoga nije rijetkost da se rasnim automobilima brzina elektronski ograniči na maximalnih 250 km/h. Problem kvalitete guma znaju i oni koji prate Formulu1. Čim se gume istroše ili se već na početku ne pogodi prava guma za stazu, rezultati su bitno lošiji. Sada smo možda otišli predaleko, jer mi nismo piloti, nego obični vozači koji bi trebali voziti sigurno i oprezno, a ne brzo. No dobro je znati i takve stvari. Problemi koji se još mogu javiti kod velike količine vode na cesti, osim sada spomenutih i onih sa izdignutim šahtama, su i zapljuskivanje električnih kablova instalacije i svjećica. Makar gotovo svi noviji automobili imaju razvodnike, kablove svjećica i elektroniku izdignute s gornje strane motora, ipak kod nekih tipova može doći do zapljuskivanja vodom ili vlaženja. U tom momentu motor se pogasi, i sve što možete učiniti, je izgurati auto iz vode i WD sprayom dobro pošpricati smočene kablove i elektroniku. Ne uspije li vam ni nakon toga startati motor, ako je sada na sigurnom mjestu, ostavite ga neka se sam suši i upije zaštitni spray. Ako ni nakon toga nema rezultata, a auto vam je opremljen elektronikom, odustanite od daljnjih pokušaja. Ni šlepanje ni popravak u servisu, ponekad nisu skuplji od vaših upornih pokušaja oživljavanja, kojom prilikom možete i oštetiti neki elektronski dio, isprazniti akumulator, ili guranjem uništiti neke dijelove motora.
