Razum ovdje nema nikakvu ulogu. To nije predstava za razum. To je za ushit, ponos, domoljublje. Uz to se samo treba zalijepiti ime stranke, za što će političari reći da je gnjusno i nedostojno.
Oprostite, sada se više ne kaže parada - sada je mimohod. I pjeva se druga himna. Ali vojnici koračaju, svi su ozbiljni - jer narodu se pokazuje na što je potrošio svoje novce. I ne samo da je potrošio na silnu opremu, gorivo, uniforme i plaće, već troši i da sve to vidi.
Možda je ulaznica besplatna, ali platili su je kada su kupili bilo koji predmet i četvrtinu njegove vrijednosti dali državi.
- Ja volim svoju državu.
- Ja volim vojsku.
- Ja volim zelenu boju.
- Ja volim uniformirane ljude.
- Ja volim trošiti.
Država voli udovoljavati ljudima. Jer - država su ljudi. Tj. država je većina od ljudi. Ona manjina kojoj je 15 milijuna kuna utrošeno na organizaciju mimohoda uzaludno bačen novac, nema pravo prigovora. Iako ne žele gledati kako im novac odlazi u vjetar i ispušne plinove, oni su svoju ulaznicu također platili.
Velika parada znak je da smo moćni, da smo slobodni, hrabri i neovisni. U isto vrijeme kreditni rejting nam je smeće, zaduženi smo i dobar dio zarađenog novca odlazi nam na otplatu kredita. Dakle, čemu onda ta parada?
Za skupljanje glasova.
Razum ovdje nema nikakvu ulogu. To nije predstava za razum. To je za ushit, ponos, domoljublje. Uz to se samo treba zalijepiti ime stranke, za što će političari reći da je gnjusno i nedostojno. Ne netko će ipak pokušati sve te emocije prikrpati uz svoja tri slova. Izbori su sve bliže, a svaka besplatna reklama je dobrodošla. Pogotovo ovakvog tipa.
Indeks patetično ali istinito piše: “15 milijuna kuna, koliko će se potrošiti na mimohod povodom obljetnice Oluje, moglo se potrošiti za teško bolesnu djecu u Klaićevoj koja trpe vrućine bez klima uređaja i ventilatora. Novac se također mogao potrošiti za bolju prehranu djece u školama ili pak pučkim kuhinjama. Sjetimo se i Oskara znanja za koji nije bilo novca, ali ima za paradiranje vojne moći…”
Vojnici će koračati a narod gledati i plakati. Što od tuge, što od ponosa. Nije bitno, osjećaj je proizveden, a to je smisao spektakla.
