Da, naravno da u demokratskim zemljama vrijedi zakon za sve, rekao bi svatko koga bismo upitali ovo pitanje. I ja bih to isto odgovorio. Ipak, posljednja zbivanja vezana uz "trakavicu" zvanu preuzimanje Zagrebačke banke donijela su određena pitanja. Podsjetimo se, već mjesecima Unicredito, Zagrebačka banka, te predstavnici naših monetarnih vlasti( Hrvatska narodna banka), te dioničari ZABE pregovaraju, razgovaraju, planiraju i dogovaraju spomenuto preuzimanje. Tek što svi pomislimo kako je sve riješeno i kako je sad samo pitanje vremena i operative da se to privede kraju, iskrsnu nova pitanja vezana uz tu temu. Jedno je i način plaćanja dioničarima ZABE koji se odluče prodati dionice UNICREDITU. Naime, prema predloženom modelu plaćanje bi djelomice ili u cjelini išlo u dionicama UNICREDITA. Netko tu možda i ne vidi problem. Reći će, pa jedostavno se dionice koje dobiješ prodaju i dobiješ pare i to je to. Hm, da , možda, ali ne kod nas i ne u ovoj priči. Kao prvo, ako i stavimo na stranu činjenicu da dioničari koji prodaju dionice žele gotovinu, jer s njom mogu što hoće i ona im je najprikladnija, javlja se drugi problem, a to je gdje ćete te dionice prodati? Na milanskoj burzi? Ili nekoj drugoj? Jer u Zagrebu i Varaždinu, sigurno nećete. A ako ih ne možete prodati, koliko ste onda dobili na ZABU? Onoliko kolika im je cijena (mislim na Unicreditove dionice) na nekoj stranoj burzi? Možda, ali kad bi dionice koje kotiraju na više burzi imale savršeno jednaku cijenu svugdje, arbitražeri bi umrli od gladi, a arbitraža kao posao ne bi ni postojala. No, dobro, neka cijena malo i odstupa, ali što je s prodajom? Tko će to našim građanima obaviti? Moraju u Milano da prodaju 5 dionica ZABE? Ili netko iz Hrvatske? Koliko mi je poznato takve usluge se baš i ne nude kod nas. Ili će to obaviti ZB brokeri, kuća ZABE? Oni imaju infrastrukturu za takve stvari. Ali koliko je to onda korektno prema ostalim sudionicima tržišta kapitala? Pustimo na stranu čak i to. Zašto bi ZB brokeri i bili korektni prema konkurenciji? Zaboravimo i na pojam monopola. Ali znamo kako naši građani ne smiju trgovati na stranim burzama zbog zakonskih ograničenja vezanih uz zakon o osnovama deviznog prometa. Pa kako će onda prodati dionice na stranoj burzi koje ne kotiraju kod nas? Netko će reći da to nije izvoz kapitala jer ne iznosiš gotovinu. Krivo. Dionice su prilično lako utrživa roba vrlo bliska i ekvivalentna gotovini. Osim toga, tko jamči da će se gotovina od prodaje tih dionica, npr u Italiji vratiti u Hrvatsku? Možda čovjek kupi neke druge talijanske dionice? Ono što mu inače zakon brani. Ili je položi u banku. Talijansku. Fondovima nije problem, oni imaju mogućnost ulaganja vani, pa su time riješili stvar, ali što je sa fizičkim osobama? I oni su dioničari. Zašto za njih vrijede zakoni koji ne vrijede za dioničare koji su pravne osobe. Možda je rješenju u kotaciji Unicreditovih dionica na Zagrebačkoj burzi? Ali to još nitko ne spominje. Možda u ZABI kažu dajte dionice u neki od naših fondova. Oni to mogu prodati. Zauzvrat ćete dobiti ekvivalentan udio u našem otvorenom fondu. I to je rješenje, ali opet se postavlja pitanje korektnosti i monopola. Na ova i slična pitanja vezana uz temu, zasad barem, niti Komisija za vrijednosne papire nema službeni stav. Naravno da onda i nitko od nas ne zna što će biti. Zašto je cijena ZABE sa 2.100 kuna pala za desetak dana na 1.850 kuna, a zna se cijena preuzimanja. Nije kriv tečaj dolara. Premda je u padu.