Imaju li u HDZ-u neki čudesni stroj kojim usporavaju vrijeme? Ukoliko imaju, onda su ga već i koristili na nama. Jer, Hrvatska u svom razvoju izgleda kao da stoji.


Izbori su završili i možemo se vratiti našim svakidašnjim životima. Ali ne, to više neće biti moguće. Jer nova predsjednica je rekla da ćemo biti jedna od naj­razvije­nijih zemalja u Eu­ropi? Je li to želja? Obe­ća­nje? Ili možda naredba?

U nekim zemljama se radi šest dana tjedno. Možda se to misli uvesti i ovdje. Jer po stopi po kojoj nam sada raste BDP, a to je stopa od otprilike nule, jedni od naj­razvijenijih u Europi možemo postati - nikada. Dakle, trebamo se razvijati puno br­že od svih ostalih. Treba ih sus­tići, prestići i održavati razliku. 

Dakle, treba raditi više. Us­tvari, možda ne treba ra­diti više, ako se otkrije neki način da se poveća produktivnost. Neki magični stroj koji ubrzava ljude. Ili koji us­porava vrijeme u Hrvatskoj, pa sve radimo brže od os­talih. Dok ovima u ostatku Europe prođe jedan cijeli ra­dni dan, mi smo tek popili jutarnju kavu. Za mjesec njihovih radnih dana, mi smo odradili tek jedan. To se zo­ve napredak. 

A turizam... Tu ih tek če­kamo. Turist dođe, i čim pređe granicu, vrijeme mu počinje teći brže. Ali, on to niti ne primjećuje. I tako, tu je tek jedan dan, a ustvari, mi mu na odlasku naplaću­jemo 30 dana. I eto napretka. A tek u obrazovanju. Ško­lovali bi djecu brzinom munje. Stranci mališana po­šalju na školovanje, i za jednu godinu vratimo ga sa fakultetskom diplomom i dvije godine radnog staža. 

Naravno, ovdje su mo­gućnosti nebrojene. Imaju li u HDZ-u neki čudesni stroj kojim usporavaju vrijeme? Ukoliko imaju, onda su ga već i koristili na nama. Jer, Hrvatska u svom razvoju iz­gleda kao  da  stoji. A oni su dobrim dijelom vremena vla­dali ovom zemljom. 

Taj uspo­ra­vač vremena ima predivne beneficije za nas u usporedbi sa ostatkom Europe. Nažalost, mi sami ne bi vidjeli nikakav napre­dak. Dapače, u uspo­redbi sa drugima iz­gledalo bi kao da se uopće nismo makli iz de­vedesetih, kada su oni pre­uzeli vlast. Stalno bi na vlasti gledali iste ili slične ljude, činilo bi se kao da ne stare. Dok promatra­mo ka­ko vani ljudi slijeću na ko­mete, nas bi još uvijek mu­­čile sred­nje­vjekov­ne pop­lave i suše. Čini vam se da je vrijeme stalo?

Podsjeća li vas nova predsjednica na Franju Tuđma­na. Sjetimo se kome su skan­dirali članovi stranke u po­bjedničkoj, izbornoj noći. Je li itko vikao Kolinda, Ko­linda? Nije. Vikali su Jakove, Jakove. A onda Franjo, Fra­njo! Vide li oni nešto što mi ne vidimo? Je li Kolinda, ustvari, prerušeni Franjo?  Koji je samo malo popravio os­mijeh. 

Čudna su vremena, zar ne. Čas se čini kao da vrijeme leti, a čas kao da stoji. Nije do vas, dragi Vi, to se netko sa nama dobro igra. Ustvari, biti će nam bolje. Kada? Ubrzo.