Imaju li u HDZ-u neki čudesni stroj kojim usporavaju vrijeme? Ukoliko imaju, onda su ga već i koristili na nama. Jer, Hrvatska u svom razvoju izgleda kao da stoji.
Izbori su završili i možemo se vratiti našim svakidašnjim životima. Ali ne, to više neće biti moguće. Jer nova predsjednica je rekla da ćemo biti jedna od najrazvijenijih zemalja u Europi? Je li to želja? Obećanje? Ili možda naredba?
U nekim zemljama se radi šest dana tjedno. Možda se to misli uvesti i ovdje. Jer po stopi po kojoj nam sada raste BDP, a to je stopa od otprilike nule, jedni od najrazvijenijih u Europi možemo postati - nikada. Dakle, trebamo se razvijati puno brže od svih ostalih. Treba ih sustići, prestići i održavati razliku.
Dakle, treba raditi više. Ustvari, možda ne treba raditi više, ako se otkrije neki način da se poveća produktivnost. Neki magični stroj koji ubrzava ljude. Ili koji usporava vrijeme u Hrvatskoj, pa sve radimo brže od ostalih. Dok ovima u ostatku Europe prođe jedan cijeli radni dan, mi smo tek popili jutarnju kavu. Za mjesec njihovih radnih dana, mi smo odradili tek jedan. To se zove napredak.
A turizam... Tu ih tek čekamo. Turist dođe, i čim pređe granicu, vrijeme mu počinje teći brže. Ali, on to niti ne primjećuje. I tako, tu je tek jedan dan, a ustvari, mi mu na odlasku naplaćujemo 30 dana. I eto napretka. A tek u obrazovanju. Školovali bi djecu brzinom munje. Stranci mališana pošalju na školovanje, i za jednu godinu vratimo ga sa fakultetskom diplomom i dvije godine radnog staža.
Naravno, ovdje su mogućnosti nebrojene. Imaju li u HDZ-u neki čudesni stroj kojim usporavaju vrijeme? Ukoliko imaju, onda su ga već i koristili na nama. Jer, Hrvatska u svom razvoju izgleda kao da stoji. A oni su dobrim dijelom vremena vladali ovom zemljom.
Taj usporavač vremena ima predivne beneficije za nas u usporedbi sa ostatkom Europe. Nažalost, mi sami ne bi vidjeli nikakav napredak. Dapače, u usporedbi sa drugima izgledalo bi kao da se uopće nismo makli iz devedesetih, kada su oni preuzeli vlast. Stalno bi na vlasti gledali iste ili slične ljude, činilo bi se kao da ne stare. Dok promatramo kako vani ljudi slijeću na komete, nas bi još uvijek mučile srednjevjekovne poplave i suše. Čini vam se da je vrijeme stalo?
Podsjeća li vas nova predsjednica na Franju Tuđmana. Sjetimo se kome su skandirali članovi stranke u pobjedničkoj, izbornoj noći. Je li itko vikao Kolinda, Kolinda? Nije. Vikali su Jakove, Jakove. A onda Franjo, Franjo! Vide li oni nešto što mi ne vidimo? Je li Kolinda, ustvari, prerušeni Franjo? Koji je samo malo popravio osmijeh.
Čudna su vremena, zar ne. Čas se čini kao da vrijeme leti, a čas kao da stoji. Nije do vas, dragi Vi, to se netko sa nama dobro igra. Ustvari, biti će nam bolje. Kada? Ubrzo.
