Potpuni nered će odlukom nekog vučjeg odbora za legalizaciju biti proglašen redom. I ozakonjen. Hrvatski rezervat za divlje životinje jednim će potpisom postati uređen, dobro vođen i mirisan zoološki vrt


Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja pokrenulo je veliku medijsku kampanju. Kampanjom  se pozivaju građani da poštuju rokove za podnošenje zahtjeva za legalizaciju nezakonito izgrađenih objekata. Drugim riječima, poziva ih se da legaliziraju što prije. Jer nemaju još mnogo vremena. Da bi im jasno naznačili kako im termini ističu, ministarstvo se poslužilo interesantnom kampanjom i metaforom.

Kampanja je kombinacija crteža i animiranog filma. Sasvim prikladno za državu u kojoj je gotovo polovica stanovništva završila samo osnovnu školu. No, nije to toliko značajno. Nagledali smo se mi i puno lošijih promotivnih kampanja. Pa čak i ako izbacimo iz utrke one predizborne, koje kao da se rade za predškolski uzrast. U ovom marketinškom djelu, zanimljiva je usporedba kojom su medijski stručnjaci obogatili našu maštu i duhovne živote.

Građani koji bespravno grade svoj nelegalni objekt su tri praščića, koji su sagradili tipičan dalmatinski zimmer frei. I točno u trenutku kada su se počeli veseliti priljevu deviza i kad su im trebali početi dolaziti prasci i ostale životinje iz čitave Europe, na sceni se nacrtao zli vuk s bagerom.

On želi dio tih deviza za sebe. On je vlasnik ove države i obale i on određuje gdje se i što se smije graditi. A ne tamo neki praščići iz Dalmacije. On ima bager, oštre zube i zakon iza sebe.

Praščići, sa svojom glatkom kožom i punim obraščićima, mogu se samo smješkati. Ili, što je i smisao ove propagandne poruke, legalizirati svoj zimmer frei. I dati vuku postotak. Vuk bi tako, s istim bagerom,  prošao čitavu obalu i unutrašnjost te od svake grupe prasaca i drugih životinja pobrao udio. Nakon što je obavio taj mukotrpni posao, vratio bi se u glavni grad i državu bi proglasio legaliziranom.

Praščići i ostale životinje tada bi konačno mogli sretno živjeti svoji na svome u svojoj, uređenoj državi. Državi u kojoj glavnu riječ vodi - vuk.

A što je vuk napravio da bi uredio tu državu? Da bi je učinio državom reda i zakona? I ključno pitanje, gdje je bio vuk kada su se nelegalne građevine počele graditi? Da je bio tamo gdje su se postavljale prve nelegalne cigle, možda ne bi trebao trošiti gorivo na bager. Mogao je doći s malom motikom i samo porušiti nacrte na tlu.  Je li vuk spavao dok je cijelo hrvatsko životinjsko carstvo gradilo brloge, kopalo jame i slagalo gnijezda?

No, to je prošlost. Vuk nije bio tamo kad je trebao. Pa sada mora pokazivati zube i prijetiti. Što će biti konačni rezultat te legalizacije? Gomila životinjskih nastambi sagrađenih po volji i želji samih graditelja. Neke od slame. Neke od grančica. A neke od cigli. Velike koliko žele. Na mjestima koje žele.

Potpuni nered  će odlukom nekog vučjeg odbora za legalizaciju biti proglašen redom. I ozakonjen.

Hrvatski rezervat za divlje životinje jednim će potpisom postati uređen, dobro vođen i mirisan zoološki vrt. Naravno, ništa se bitno neće promijeniti. Možda se ukloni kakva nastamba koja doista pretjeruje svojom pozicijom ili dimenzijama. Ali, većina životinja će nastaviti mirno živjeti u svojim legalnim brlozima i plaćati vuku svoj danak. Samo što sakupljač više neće biti krvoločni divljak s planine, već kultivirani gospodin Canis lupus iz ureda za graditeljstvo.