Prometne nesreće se događaju stjecajem više uzroka. Rijetke su one "čiste" koje skrivi isključivo vozač. Nažalost, vrlo mnogo ih je koje nastanu i kad su vozači upravljali vozilom ponašajući se sasvim normalno. To isto za sebe tvrde pješaci, koji počesto zaboravljaju da su i oni sudionici prometa. Upravo zbog toga nema "konsensusa" oko toga tko je kriv za nezgodu. Naravno, zakonodavac - kad je u pitanju naknada štete - uvijek štiti slabiju stranu. U našem slučaju, dakle, pješaka. Prema odredbi članka 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, međutim, predviđena je mogućnost da se vozač djelomično oslobodi od odgovornosti, ako je oštećeni - ozlijeđeni - usmrćeni pješak svojim ponašanjem "djelomično pridonio nastanku štete". Kako to može izgledati u konkretnom slučaju - vidimo iz jednoga slučaja u kojemu su odlučivali Općinski i Županijski sud u Zagrebu (br. Gž 369/97 od 21.04.1998.g.). U tom slučaju teško je stradao 17 godišnji mladić - pješak, koji se kretao kolnikom unatrag usput razgovarajući s prijateljem. Na njega je naletjela vozačica s brzinom od samo 33 km/sat. Prema odluci Županijskog suda pješak je suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 40%. Sud je utvrdio da je za nezgodu prvenstveno kriva vozačica, jer brzinu vozila nije prilagodila konkretnim prometnim uvjetima, jer je upravljala vozilom brzinom od 33 km/sat kolnikom ulice s čije su obje strane parkirališna mjesta za vozila i vidjela je tužitelja kako se kreće kolnikom njoj ususret. Pješak se kretao kolnikom, razgovarajući s prijateljem i hodajući unatrag, istupio na dio kolnika kojim se kretala vozačica. Sud je odbacio navode oštećenoga pješaka da na njegovoj strani nema nikakve krivnje za nastalu nezgodu, jer da je na kolnik stupio s obzirom na to da se zbog parkiranih vozila nije mogao kretati pješačkim pločnikom. Sud stoji na stajalištu da se pješak mora kretati pločnikom, a ako se već mora kretati kolnikom zbog činjenice da mu kretanje pločnikom (što je vrlo čest slučaj na našim ulicama) ometaju parkirana vozila, upravo zato se mora kretati upotrijebivši posebnu pažnju u kretanju. Posebnom pažnjom ne može se smatrati istup unatrag na kolnik. Osim toga, sud je uzeo u obzir i starost pješaka - sa sedamnaest godina, pretpostavlja se, mora znati osnovna pravila ponašanja u prometu. Naravno, starost je važna radi ocjene subjektivnog odnosa pješaka prema nastaloj šteti. To, međutim, ne znači da odluka suda ne bi bila ista i da je pješak bio mlađi (recimo dijete), jer za djelomično oslobođenje vozača od odgovornosti ponašanje pješaka ne mora biti skrivljeno. Bitno je da je ono djelomično suuzrokovalo nastalu nesreću i štetu. U gore navedenom slučaju važno je podvući činjenicu da se vozačica kretala brzinom od samo 33 km/sat, a ograničenje brzine bilo je 50 km/sat. Naime, i vozači su dužni prilagoditi - kako kaže sud - brzinu uvjetima konkretne prometne situacije. Dakle, to znači - posebnu pozornost na stanje prometa i na kretanje pješaka.