A baš sam pomislio pisati neki ozbiljan tekst. Nešto kao:"...U Hrvatskoj je na pomolu proglašenje zakona kojim se legalizira kršenje zakona...." Sjeo sam ispred računala, pripremio materijal, još jednom sve provjerio na Internetu... Udahnuo... I onda vijest. Sanader, ozbiljan kao i uvijek. Govori o tome da možda ipak neće donijeti takvu odluku. Da je držao "figu". Šipak. Da ustvari, neće biti ničega. Za one koji su se tek sada uključili u raspravu, već je kasno. Rasprave gotovo više i nema. Međutim, kako sam se pripremao za temu, evo barem kratkog uvoda. Javili se Hrvati na natječaj za organizaciju Svjetskog prvenstva u rukometu. Odlučujući im rekli da može, ali da nemamo stadione, dvorane. Onda mi obećali da ćemo do održavanja, 2009., dvorane svakako sagraditi. Datum održavanja se približio a izgleda da dvorane neće biti gotove. I kako će sada oni koji su obećali izići pred ljude kojima su obećali? Međutim, još nije kasno. Još se stigne sve popraviti. Ali ima jedan problem...zakoni. Oni kod nas uvijek rade probleme. Procedure, natječaji, regulative, odluke, vijeća, sudovi... Dvorane bi se još i nekako stigle sagraditi kada barem ne bi bilo tih "poteškoća". I onda je predsjednik Vlade, rekao(parafraziram): - Pa dobro, maknuti ćemo obavezu tih "procedura". I odmah reakcije demokratske javnosti. Skandalozno!! Ono što je naviše odjeknulo bilo je odbacivanje prakse javnih natječaja prigodom procedure za obavljanje javnog posla. Oni služe da svi imaju jednake mogućnosti kod javljanja za posao izvođača radova i sl.. No, to oduzima previše vremena. Kao što ga oduzima i pribavljanje lokacijskih, građevinskih, uporabnih i inih dozvola. Kao i žalbe onih koji se tuže na nepravilnosti pri izvođenju radova ili zbog nepravilnosti procedura...ili...štogod takvoga. Sve te stvari doista oduzimaju previše vremena. Zato ih je najbolje pomaknuti u stranu. Rukomet je ipak važniji... Ili, kako se učestalo govorilo, ugled Hrvatske u svijetu bi mogao biti ugrožen. "Ma kakav je to način!! Kršiti zakone!!", kriještali su zagovornici pravde. - Pa dobro, ako ste se toliko uzrujali, zaboravite, brz je bio premijer. Sve se odigralo u nekoliko dana. Nije se stiglo ni pošteno reagirati... Možda je prijedlog i bio dobar ali mu nije dana prava šansa... A možda je bio protuustavan i protudemokratski. Tko će znati. Dogodilo se u trenu... I kako zbiljno kritizirati neke odluke vlasti kada su oni sami neozbiljni?. Danas jedno mišljenje, već za nekoliko dana potpuno drugačije. Ako već ne žele biti dosljedni zbog naroda, onda neka barem svoje mišljenje drže čvrstim zbog novinara. Ovako doista ništa nema smisle. Protestiram! Ponašaju se poput kakve razmažene princeze prilikom portretiranja. Slikar neprestano govori: "Mirujte, milostiva..." a ova se premeće, migolji, skakuće. Nestašna je naša mala... Što mislite, 'oće bit rukometa ili neće bit rukometa? Zanima li vas ugled Hrvatske u svijetu?? Ili ste jedan od onih kojima je više stalo do unutarnjih problema... Neki od zabrinutijih građana pitali su se, ako je već zaobilaženje zakona zbog "važnijih interesa" u pitanju, zašto se isto ne primjenjuje i za, primjerice, obnavljanje bolnica, rješavanje duga u zdravstvu i da ne nabrajam dalje... Ovako je na vidjelo, po ne znam koji put, opet iznjedrilo dobro nam poznato licemjerje. Pokaži se susjedu u najboljem svjetlu, bez obzira na to kakav si zaista... Ugled Hrvatske u svijetu... Zbog toga vjerojatno plaćamo da nam se ministri voze u audijima. Ugled je zbilja moćna stvar. - Što god da naprave, ionako će biti potkupljivanja, uzdišu naši rezignirani građani. - Zakon, ili ne zakon, nikada neće biti pošteno, izdišu iskusniji. Mene brinu ovakve odluke. Nakon što su nekoliko puta donijeli nekakvu uredbu, koju su ukinuli zbog pritiska javnosti, valjda se više ne usuđuju ni riskirati. Zato sada svoje odluke povlače već nakon nekoliko dana. Ako se ovako nastavi, gdje ćemo stići? Da se odluke povlače iste sekunde, čim se netko namršti. Ili, što je krajnji apsurd, da se povuku prije no što su uopće donesene. - Dragi građani, mi smo malo razmišljali da možda uvedemo jednu odluku.... Ne? U redu. Imate pravo. Tako je bolje...