Zamjena rashladnog uređaja

Zamjena postojećeg ras­hladnog uređaja (chiller-a) doprinosi velikim uštedama, jer su projektirani sa kva­li­tetnijim upravljanjem, pove­ćanim i poboljšanim kondenzatorskim sekcijama i kompresorima visoke učin­kovitosti. 

Zrakom hlađeni sustavi nemaju potrebe za rashladnim tornjevima, čime se ukidaju instalacioni troškovi, kao i troškovi održavanja. S druge strane, vodom hlađeni rashladni uređaji su znatno efikasniji od onih sa zrakom.

Optimiziranje rada ras­hladnog uređaja provodi se najčešće na dva načina: re­gulacijom temperature po­lazne vode koja se podešava na najveću moguću vrijednost u uvjetima toplinskog opterećenja i snižavanjem temperature kondenzacije, čime se povećava učinko­vitost kondenzacije i na taj način smanjuje potrošnja energije.

U objektima u kojima postoji istovremeni zahtjevi za grijanjem i hlađenjem moguće je koristiti otpadnu toplinu kondenzacije za pred­grijavanje ili zagrijava­nje radnog medija koji se koristi kao medij za grijanje. Kod instalacija rashladnog sustava s vodom hlađenim kondenzatorom, zagrijana voda koja je primila toplinu kondenzacije, može se di­rektno koristiti u zatvore­nom krugu grijanja (npr. u predgrijaču). 

U slučaju sustava sa ras­hladnim uređajem koji ima zrakom hlađeni kondenzator, može se koristiti dodatni izmjenjivač topline (zrak-voda; rekuperator) za ko­riš­tenje otpadne topline kondenzacije.

Inverterska rješenja troše manje energije i postiže veću energetsku iskoristivost, br­že postiže željenu tempera­turu i omogućava precizniju kontrolu temperature.

Godišnji tijek tempera­turnog opterećenja, krivulja učestalosti vanjskih tempe­ratura, kao i trajanje dnev­nog pogona predstavlja os­novu za raspodjelu ukupnog rashladnog kapaciteta, od­nosno korištenje više rashladnih agregata u cilju boljeg prilagođavanja trenutnom opterećenju rashladnog sustava. Pravilnom raspodje­lom i odgovarajućom regulacijom ostvaruju se energetske uštede, a postiže se i veća pogonska sigurnost.