- Stvarnost, koju kreiraju mediji, odrazila se preko transkripata u javnost. I razgolitila se. Nije ljepotica. Hoće li javnost i dalje s njom komunicirati? Hoće li je i dalje živjeti? Iako su objavljenja prava pravila, pitam se, traje li još uvijek igra?
Koliko god objavljivanje osobnih poruka i razgovora zvučalo neetično, ponekad je njihovo pojavljivanje nužno. Pogotovo kada se objave razgovori osoba na pozicijama. Razgovori predsjednika. Razgovori novinskih izdavača. Državnih tužitelja.
Nužno, jer se podsjeća javnost da su i ti ljudi koji su na utjecajnim pozicijama, isto tako, samo ljudi. I da imaju svoje mane i slabosti. I svoje interese.
I da se, po ne znam koji put, podsjeti građane da ne postoji netko drugi tko će se brinuti za njih. Ni premijer, ni novinari, ni državni tužitelji, ni predsjednik… Nitko.
Razgovor dvaju vlasnika utjecajnih medija u Hrvatskoj to nije mogao bolje pokazati. Novine i novinari, kojima je cilj informirati javnost, imaju strahovito važnu ulogu u razvoju i životu društva. Putem informiranja oni pomažu formiranju javnog mnijenja stanovništva. A samim tim utječu i na stanje u društvu. Na izbor predsjednika i premijera. A samim tim i na kvalitetu života na prostorima njihovog djelovanja. U ovom slučaju, kvalitetu života u Hrvatskoj.
-Dobro, znači, vidimo se.
- U redu.
-I moraš objaviti one informacije. Javnost treba znati istinu.
- Da, i hvala ti što si mi pomogao.
- A što ćemo s cijenom novina?
- Mi ne bi trebali pričati o tome. Ali, u principu, treba biti prihvatljiva. Da ljudi mogu lako do informacije. Da im se isplati. A i nama.
- Trebao bi na odmor.
- Da, znam. Da skupim snagu. Samo ne znam tko će me zamijeniti.
- Pa imaš toliko predivnih i kvalitetnih ljudi. Mislim da se stvarno ne bi trebao brinuti.
- Hmm. U pravu si…. Doviđenja.
Tako bi to trebalo izgledati u normalnom, imaginarnom svijetu.
A stvarnost je ovo: Di da nađeš budale koji će to platiti? Ostavi novine ovim svojim kretenima? Najavili smo studentima da ćeš doći održati predavanje. To će biti tvoj doprinos u obrazovanju pametnijih novinara!
Koliko god je objavljivanje upitna stvar, važno je zbog tih kretena i budala koji od i zbog toga žive. I zbog tih studenata, koji će živjeti u tom kreiranom svijetu.
Odluka da i dalje kupuju i čitaju takve novine, sada je stvarno na "tim budalama". Odluka "tih kretena" da nastave raditi za takve novine također je na njima. Odluka studenata i profesora da studiraju i predaju na fakultetima tih i takvih vlasnika, njihova je osobna odluka. Ukoliko se ništa ne promijeni, to je njihova zasluga. Ne poslodavca, lošeg urednika ili korumpiranog profesora.
Stvarnost, koju kreiraju mediji, odrazila se preko transkripata u javnost. I razgolitila se. Nije ljepotica. Hoće li javnost i dalje s njom komunicirati? Hoće li je i dalje živjeti? Iako su objavljenja prava pravila, pitam se, traje li još uvijek igra?
