Prije cca 2 mjeseca hrvatski su građani imali priliku kupiti dionice INE na javnoj ponudi koju je pripremila Vlada Republike Hrvatske. Cijena je u javnom pozivu za upis dionica bila istaknuta u rasponu od 1.400 do 1.900 kuna, te kod skeptika baš i nije ulijevala povjerenje budući da se nije znalo unaprijed točno po kojoj će cijeni biti moguće kupiti dionice, a raspon između donje i gornje granice je bio prilično velik, za trećinu je gornja granica viša od donje. Ipak, usprkos tome, veliki je broj ljudi iskazao interes i odazvao se javnom pozivu za upis dionica naše naftne kompanije, pa kad su počele vijesti o tome koliko je puno ljudi zainteresirano, skeptici su ustvrdili kako će cijena sigurno biti maksimalna, na razini od 1.900 kuna. Ipak, na kraju je cijena bila nešto malo iznad polovice ukupnog mogućeg raspona cijene i ujedno ugodno iznenađenje za zainteresirane investitore na razini od 1.690 kuna. Nakon što je počelo trgovanje na burzi, cijena je u startu narasla do 2.500 kuna, ali je ubrzo pala na 2.200 kuna. Nedavno je objavljeno kako je INA na tragu novih nalazišta nafte i cijena je narasla na razinu od 2.400 kuna (u trenutku pisanja ovog članka) što predstavlja rast od preko 40 % u odnosu na kupovnu cijeu na IPO-u od prije 2 mjeseca. Dosta je investitora mišljenja kako INU sada treba prodati jer su cijene nafte i dionica naftnih kompanija u svijetu u priličnom minusu, a radi ove dobre vijesti INA je zabilježila rast od desetak posto u zadnje vrijeme, pa treba iskoristiti priliku, prodati dionice i čekati korekciju cijene te ponovno kupiti dionice po nižoj cijeni. Naravno, nitko ne zna što će biti sutra ili neki drugi dan u budućnost, možemo samo pretpostavljati, ali ova teorija ima prilično smisla i logike, iako ne bi bilo prvi put da se na našem tržištu kapitala nešto dogodi bez smisla i logike. Među dioničarima Ine ima i puno umirovljenika, a za njih čisto sumnjam (čast izuzecima naravno) da imaju interesa baviti se burzovnim špekulacijama, stoga je za očekivati da najveći dio dioničara i neće pristupiti prodaji dionica, bez obzira koliko ova teorija ima ili nema smisla, a isto tako ni dobar dio institucionalnih ulagača neće mijanjati svoje pozicije jer je upitno koliku količinu dionica naše tržište uopće može progutati, te po kojoj bi se cijeni ti institucionalni ulagači kasnije uspjeli vratiti natrag u tu dionicu. Stoga, za individualne ulagače koji su volji riskirati i špekulirati je za očekivati da počnu prodavati dionice po ovoj cijeni i čekaju korekciju, dok bi velika većina vjerovatno držala svoje dionice i dalje i čekala dugoročni rast cijene koji isto tako, ako pričamo od periodu od godinu-dvije dana ne bi trebao biti upitan.