– Neću im platiti porez, i neću.
– To znači da si protiv?
– Itekako sam protiv!
– Ali s tim novcem se mogu graditi dječji vrtići i škole.
– Tako to uvijek kažu, ali na kraju kupe sebi nove aute i daju si plaće.
– Ali ne znaš. Nekada ide i za bolnice i vrtiće.
– Neću i neću. I puno ljudi još ne želi plaćati poreze.
– Pa kako da ih ova vlast onda uvodi? Očito netko i želi da se uvedu.
– Stvarno ne znam tko bi to želio. Možda ljudi bez nekretnine?
– Ali i ti ljudi bez nekretnine negdje žive. Pa plaćaju nekakvu stanarinu. Zar oni misle da će im stanarina ostati ista kada gazda dobije veće troškove?
– Pa... To znači da za ovaj porez, ustvari, ne bi trebao biti nitko.
– Osim domoljuba koji žele da država uzme više novaca za svoje građane kako bi imala za svoje potrebe.
– A koliko je takvi domoljuba koji bi željeli da im država uzme novac?
– Domoljuba ima mnogo, ali kada je u pitanju novac, onda se broj drastično smanjuje. Ali ima jedna dobra vijest...
– Da?
– Sakralni objekti se neće oporezivati.
– Pa to je divno? Možemo li mi živjeti u crkvama?
– Ne možemo. To je Božja kuća.
– Što tamo živi Bog?
– Pa ne živi, ali dolazi povremeno, kad su mise.
– I on ne plaća porez?
– Ne, on je oslobođen.
– Pa zašto? Nema novaca?
– Bog ima beskonačno novaca.
– Pa šta ne da za Hrvatsku? Bog i Hrvati.
– Dao bi on, ali ovi na vlasti ne žele da on plati.
– A zašto ne žele?
– Pa da se ne uvrijedi. Pa da ih ne kazni. Boje se.
– Boje se Boga? Ali Bog je dobar.
– Samo dok ne plaća porez. Uvedi mu naplatu pa da vidiš kako će biti za drugu stranku.