U posljednjih nekoliko tjedana prilično se pisalo o nekoliko najvećih hrvatskih banaka, osobito o Riječkoj i Splitskoj, ali niti PBZ i Zagrebačka nisu daleko u cijeloj toj priči. Za one koji nisu detaljno upućeni u tijek zbivanja cijela ova tema mogla bi djelovati prilično zamršeno i komplicirano, ponekad i bez imalo smisla. Upravo zato sam se i odlučio za tu temu ovog tjedna. Posljednjih desetak dana cijena dionica Riječke banke porasla je sa 150-155 kuna, koliko je već duže vremena bila uobičajena cijena po kojoj se trgovalo ovim dionicama, na 220-240 kuna što je predstavljalo porast od oko 50-60% u vrlo kratkom periodu. Kasnije se spustila na 180 kuna. Zašto toliki porast vrijednosti? Prema nekim za sada nepotvrđenim informacijama, ali relativno lako ostvarivima oko Riječke banke trebale bi se dogoditi barem dvije krupne stvari. Prva je prodaja državnog udjela od 25% do koje bi trebalo doći zbog nedostatka novca u državnom proračunu i to ne samo za dionice Riječke banke, nego i Splitske i Privredne banke. S druge strane, već duže vremena se vode pregovori oko kupnje dionica i postupku preuzimanja Zagrebačke banke od strane talijanske grupacije Unicredito, koja je inače u Hrvatskoj već vlasnik Splitske banke. Budući da bi se preuzimanjem Zagrebačke, koja je inače i vlasnik Varaždinske banke, stvorila prevelika koncentracija utjecaja na bankarskom tržištu Hrvatske, Hrvatska narodna banka je protiv ulaska Unicredita u ZABU. Kompromis je u tome da Unicredito proda Splitsku banku, kako bi smanjio monopol. U toj se priči kao najizvjesniji kupac koji je i u javnosti iskazao određeni interes pojavljuje upravo Riječka banka. To bi bila druga krupna stvar koji bi se sa RIBOM trebala dogoditi. Naravno da u slučaju takve akvizicije, posljednje što bi trebalo jesu repovi oko suđenja i privatizacije, te (ne)davanja javne ponude dioničarima Riječke banke. Sva ova zbivanja naravno podgrijavaju nadanja i očekivanja špekulanata na tržištu, te podižu interes za kupnju, volumen i cijenu trgovanja dionicama Riječke banke. Još bi veća jagma trebala biti za dionicama Splitske banke. U slučaju prodaje ove banke od strane Unicredita, ovdje nema nikakvih nagađanja oko toga hoće li ili neće biti javne ponude. Međutim dionicama Splitske banke se gotovo uopće ne trguje. Naime količina slobodnih dionica, tzv. free float, zanemarivo malena, pa se teško može mjeriti utjecaj opisanih zbivanja na cijenu i trgovanje ovim dionicama na burzi.