Ovaj snijeg koji je pao na grad i pokrio sve njegove prljave trgove i otkrivena smetlišta, sakrio je od pogleda i zelene prezervative koje su ljudi sa gnušanjem odbacili nakon svršetka zadovoljstva… Kada u restoranu dobijete tanjur divno aranžiranog jela, Vi svim čulima uživate u njegovoj pojavi. Ono divno miriše, on se toplo pari i para vam se penje niz lice do nosnica, i tamo draška osjetilne stanice. Ono zrači toplinom i Vi je osjećate i približavate mu se.. Ono je rahlo, sočno, puno... Dok gledate u taj tanjur pun zamamnog jela, u ustima vam se nakuplja slina koja navlažuje pune usnice. Ona se nekontrolirano luči, primoravajući Vas da je zaustavite. A najbolje se zaustavlja sočnim zalogajom, koji se s njome miješa, i takva mješavina natapa sve pore u ustima i punina okusa isparava i penje se gore natapajući nos tako da se osjeća njen miris i okus i sočnost. No nakon što se jelo, u takvoj prepuštenosti, pojede do kraja, ispred vas ostaje mastan bijeli tanjur, zamrljan gnjusnim ostacima hrane: nešto što se rijetko tko usudi dodirnuti. I tako je ono što je nekoliko trenutaka ranije u potpunosti privlačilo pažnju svojom zamamnošću, sada postalo nepoželjno, prljavo, odvratno. Zatim se na taj nered baca zgužvana salveta i to smetlište ispred naših očiju postaje nepoželjno. Pogled više ne pada na taj umrljani tanjur pun gnjilih ostataka hrane, već kruži po restoranu molećivo tražeći konobara da ga oslobodi neugodnosti. I prezervativ, taj divni, mirišljavi navlaženi predmet (balončić koji, nakon što se izvadi iz svoje vrećice, čitavu prostoriju ispuni mirisom jagoda) poslije upotrebe, poslije zadovoljenja svoje funkcije i biti, zadovoljenja Čovjekove Želje, postaje jedna od najodvratnijih i najljigavijih stvari na svijetu. Rabljeni prezervativ pun bijele ljigave tekućine-ljudske sperme. Njega se s gnušanjem odbija, od njega se bježi, njime se plaše djevojke. Odvratniji je čak i od pljuvačke koju tako tehnički dotjerano sakupljamo i izvlačimo iz svih mračnih kutova tijela a zatim sa Gađenjem izbacujemo na ulicu. Ovih dana ulice su pune i zelenih prezervativa: odvratnih stvari koji su tijekom praznika ljudima pričinjavali toliko ugode i ispod kojih su zadovoljene brojne Ljudske Želje i koji su, kao i njihovi bijeli rođaci, u trenucima opuštanja ljudske sobe ispunjavali opojnim mirisima prirode i svježine. To su stare i suhe božićne jelke, koje su samo nekoliko tjedana ranije ljudi tako brižno i oprezno mjerkali na tržnici razmišljajući i birajući: hoće li izabrati dužu ili kraću, širu ili užu, skuplju ili jeftiniju, onu sa više ili onu sa manje grana. Zanimali su se za nijansu njene boje ili oštećenost, mjerili je, plašeći se da možda ne stane u dnevni boravak. A kada su našli onu najbolju, najprikladniju i najljepšu, sa žaljenjem su iz svojih novčanika izdvajali papire. No istovremeno su osjećali i radost, jer će taj mrtvi komad prirode tako lijepo pristajati u njihovoj kući. A djeca su bila tako sretna, jer je došla jelka, i nestrpljivo su čekala da čitava obitelj na te zelene mirišljave mrtve grane stavlja svjetlucave komadiće metala, ili vate. Na nju su vješali trake od papira i lampice koje svijetle u mraku i koje žmirkaju čitavu noć. Otac se je dobro pomučio da tu jelku uspravi i da je postavi u savršeno okomit položaj. A mali je, sjedeći na tatinim ramenima, oduševljen, stavio zvijezdu na vrh. Ispod te jelke, koja je bila u kutu prostorije i predstavljala njezin najtopliji i najintimniji dio, stajali su darovi i plijenili pažnju i poglede. Što je unutra!? Što je ispod jelke!? A kada je došao dan, svi su pohrlili ispod, među iglice koje su već polako počele otpadati, i, razgrnuvši ih, posegnuli za darovima. I rastrgali omote darova i veselo otrčali u novu zabavu…Jelka je ostala sama i svjetlucala u mraku. Sada ta jelka stoji gola, na ulici, pored smeća. Treća je u nizu jelki nabacanih jedna na drugu. Ružna je i nepoželjna i umire, grije se tijelima ostalih kolegica jednako odrezanih od života. Ono što je samo nekoliko dana ranije predstavljalo srž topline mnoštva domova sada leži suho i smeđe, napola pokriveno snijegom, skriveno od pogleda. I ljudi ih zapažaju u prolazu i okreću glave od njih i šute, a djeca se njima igraju i plaše djevojke… Čovjek se zadovoljio.