Pohodila nas zima. Temperatura ispod nule, bura, snijeg, led. I sve to, opet, iznenada. Onemogućeno nam normalno kretanje. Traži se topla peć, vrući čaj, domaća panceta sa svim onim potrepštinama koje idu uz to. A pogled kroz prozor? Iako je pogled na gradsku ulicu, sve je: divno, bijelo, romantično - upravo onako kako si čovjek poželjeti može. Kad, eto djece! Puno super aktivne djece. Sve ne možeš prepoznati tko se krije ispod kape, šala, rukavica. Ovakav snježni dar s neba treba obilato iskoristiti. Kako samo nepogrešivo znaju što im je činiti? Trče, skaču, grudaju se, naguravaju se, sanjkaju se, kližu se... i sve to na ulici, na javnoj gradskoj površini po kojoj se odvija promet. Djecu u njihovim zimskim radostima nitko ne može omesti!? No, samo da im se što ne dogodi! A naši stariji? Krenuli hrabro snježnim i zaleđenim ulicama za svojim poslovima i to sada, po ovom vremenu, kao da baš moraju. Pokreti usporeni, gaze oprezno. Noge ne slušaju, posrću, izmiču, gube ravnotežu. Tko bi mislio da je tako sklisko? Napreduju pridržavajući se za ograde, zidove, automobile - ako ih ima. Kad: slijedi bogat repertoar padova! Padovi od lake do teške kategorije uz zavidnu lepezu stilova: unaprijed, unatrag, postrance. Nakon preživljenog "groma": kobeljanje, koprcanje, pokušaji pridizanja, pa prebrojavanje ruku, nogu i ostalog, čišćenje odjeće... i sve to tako do slijedećeg "groma". No, samo da im se što ne dogodi! A naši vozači? Nema problema, to su pravi junaci! Kruže ulicama u svojim snježno bijelim ljubimcima: uzbrdo, pa nizbrdo, a od neočišćenog snijega ne vidiš tko je za upravljačem. Ne prepoznaješ ni marku, ni tip automobila. Ma, čemu čistiti ljepotu od snijega sa vjetrobrana, i prednjeg i stražnjeg, sa retrovizora, sa farova, sa registarskih pločica? Kome to treba? No, samo da im se što ne dogodi! A ono: uzeti lopate, metle - snijeg očistiti pred svojim vratima? Valjda, drugom prilikom.