23.01.2003.
Zimske "radosti"
Ove zime pohodile su naš grad i okolicu sniježne i ledene nevolje i to već u dva navrata. Jesmo li izvukli odgovarajuće pouke? Za nadati se da jesmo jer moguće je da nas slične nevolje opet pohode. Ne bi trebalo biti iznenađenja ako se zimske "radosti" nastave, a sada znamo što nam je činiti jer odgovarajućeg iskustva imamo. Kaže se: pametnom dosta!
Bilo je zanimljivo, upravo nezaboravno promatrati naše sugrađane kako se snalaze u sniježnim i ledenim uvjetima hodajući ili vozeći se ulicama. Ne zna se je li bilo teže pješacima ili vozačima? Dovijali su se na razne načine samo da sretno stignu na odredište. Nije bilo lako.
Izostale su prometne gužve u centru grada jer većini vozača nije bilo zagonetno što činiti. Ostavili su svoje snijegom prekrivene automobile uredno parkirane ispred svojih kuća i ne pomišljajući upustiti se u ponuđenu im avanturu. I, dobro su učinili. Već sam pogled kroz prozor otkrivao je sasvim nepovoljne vremenske prilike, a kao potvrda nemogućih uvjeta uslijedila su upozorenja putem radio-valova, pa razmjena mišljenja i iskustava sa susjedima, prijateljima... A ona manjina vozača? Odvažili se i krenuli. Za uzvrat nisu daleko stigli. Neki su stigli samo do prve uzbrdice, a neki samo do prve nizbrdice. Neki su imali znanja i sreće, a neki baš i nisu. Zar se moralo porazbijati toliko automobila da bi se konačno shvatilo kako nije trebalo krenuti? U takvoj situaciji, jedino su auto-limari zadovoljno trljali ruke.
Srećom, ljudima se nije ništa dogodilo. Ostali su čitavi. Ipak, postavlja se pitanje jesu li na toj hladnoći ostali zdravi? Satima su čekali uviđaj prezaposlene prometne policije. Zašto? Pa, sve zbog loše procjene. Vožnja i nije ništa drugo već procjena svega onoga što nas okružuje. Zatajila je procjena vremenskih uvjeta i stanja kolnika, precijenjene su vlastite sposobnosti i sposobnosti automobila, a da se i ne govori o uvažavanju prirodnih zakonitosti kretanja vozilom.