Nije dovoljno što je svjetski financijski i gospodarski sustav u krizi. Nije dovoljno što je Hrvatska mala zemlja u tom svijetu. I što je vrlo zadužena, pa bi vjerojatno imala financijsku i ekonomsku krizu i bez da je u svijetu financijska i ekonomska kriza. Osim toga, nas je zadesio i kriminal.

Mafija, terorizam, nasilje na ulicama…. Nikako da se dogovore za zajednički termin. Ali to će se dogoditi, nedvojbeno. Svi će se složiti oko jedne kovanice, kao što se i svijet složio oko „rata protiv terorizma“. Što automatski znači da  je ta parola već zauzeta.
Kap je definitivno, stvarno, doista i nedvojbeno prelila čašu. Sada je zbilja, konačno i  apsolutno dosta.

Riječi odlučnosti kapaju na već odavno poplavljene uši. Ali što je, tu je. Mora se nešto reći. Žalosno je što su se te, takozvane „teške“ riječi trošile na potpuno bezazlene stvari. Naši političari su se, u nedostatku nekog pravog djelovanja, kitili teškim i odlučnim frazetinama. A sada, kada se za njima doista i pokazala potreba, djeluju isprazno i lažno. Svjesni svoje nemoći u kriznim situacijama, političari su povukli jedini potez koji im je preostao. Smijenili su se.

Kada su došla teška vremena pojačanog kriminala, politika je shvatila da je vrag odnio šalu i postavila stručne ljude na ključne pozicije. Tako da ispada da je u Hrvatskoj bolja vlast kada ljude ubijaju na ulicama nego kada je potpuno mirno. Sposobni ljudi naprave posao i omoguće optimalne uvjete za život u državi. A onda na vlast dolaze nesposobni. Jer, ustvari, niti ne trebaju biti sposobni. Sve bi funkcioniralo i bez njih. Međutim, nekoliko godina neodržavanja postojećeg, optimalnog stanja, uzrokuje opadanje kvalitete života. Kada ljudi počinju osjećati opadanje te kvalitete, političari počinju sa teškim riječima. «Vrijeme je za promjene». «Idemo naprijed» i slične fraze. Međutim, dobivši vlast, ne čine ništa da bi te riječi potvrdili. I tako se stanje i dalje pogoršava. Dok ne dođe do kritične razine.

A kritična razina je sada. Neprestano zapostavljanje problema na koje se upućivalo u pravosuđu i policiji konačno je rezultiralo krahom. Ubojstva koja su se nedavno dogodila samo su iskra koja je pokrenula reakciju. Ali, stanja u tim sektorima odavno su bila bure baruta. Da će ono eksplodirati, to se moglo odavno znati. Jedino što se nije moglo znati je, tko je sljedeći, tj. zbog koga će eksplodirati.

Nažalost, nije puklo kada su bili ubijeni pripadnici takozvanog običnog naroda, „mali ljudi“ čije sudbine rijetko kada dolaze kao prve vijesti na nacionalnom dnevniku. Međutim, kad su pale žrtve čiji je socijalni status bliži onima na vlasti, shvatilo se da je vrijeme za akciju. I da je prošlo vrijeme slatkorječivih političara, a došlo za prave, stručne kadrove. Pa ovdje se ipak radi o ljudskim životima. A kada kažu ljudskim, misle na svoje. I kada kažu da građani nisu sigurni, također misle na sebe.

Uzmimo na primjer još jednu bačvu punu eksploziva koja samo čeka odgovarajući okidač. Zloglasno zdravstvo. I uzmimo, za primjer, iste aktere koji su raznijeli unutarnje poslove i pravosuđe. Dakle, zamislimo da je umjesto nesretnog Maškarina, tijekom operacije slijepog crijeva, zbog nestručnog operiranja nogu izgubila poznata odvjetnička vježbenica. A ubrzo nakon nje, tijekom transfuzije krvi, hepatitisom zaražen popularni novinar i vlasnik medijske kuće, prijatelj samog predsjednika. Vjerujem da bi to pokrenulo smjene u zdravstvu, da bi to bile kapi koje bi «prelile čašu» tolerancije. I pričalo bi se da su građani ugroženi. Odmah leti sadašnji ministar i na čelo se postavljaju stručni ljudi, bivši direktori bolnica (ne u Gospiću) koji su odlično vodili svoje kuće dok ih nisu smijenili zbog političkih razloga. I restrukturiranje zdravstva postaje nacionalni interes prve kategorije. Kada je u pitanju nacionalni interes, struka dolazi prije svega. A zar svakodnevno vođenje države u normalnim uvjetima nije nacionalni interes? Ovako ispada da imamo najbolje vodstvo samo kada je u zemlji kritična situacija. Pa paradoksalni uzvik građana željnog života u normalnoj, uređenoj zemlji koju vode stručnjaci glasi - živjele kritične situacije!