“Pustimo kategoriju moralnonemoralno, to je jako relativno. Pitam se koliko građana sada živi u sivoj zoni u prekršaju.” To je nedavno izjavio potpredsjednik Vlade. Braneći sada već bivšeg ministra branitelja, koji je bio “nešto sitno” u prekršaju a želio ostati ministar.

Dok se potpredsjednik bavio tim filozofskim moralno-nemoralnim stvarima, predsjednik Vlade i predsjednica bavili su se nečim konkretnim – rukometom. Pa je, otprilike u isto vrijeme, premijer napisao: “Uživao sam gledajući utakmicu u kojoj su naši rukometaši osvojili medalju za Hrvatsku.” A predsjednica: “Dragi rukometaši, od srca vam čestitam.” Nikakve dileme tu nema – gol je gol. Pobjeda je pobjeda. Nema moralnosti. Kada bi barem država bila kao sport. Kada bi barem ostali Hrvati bili kao naši sportaši. A ne, kako je napisao potpredsjednik: “Pitam se koliko građana sada živi u sivoj zoni u prekršaju.”

I tako, osim što se ide na najjeftinije politikanstvo, imamo novi način razmišljanja: Ako tako radi narod, tako mogu i političari. Utjelovljuje se poznata izreka: Narod ima političare kakve zaslužuje. Ako u narodu ljudi voze pijani, zašto to zamjeriti, primjerice, ministru obrazovanja?

Ako narod psuje - zašto to ne bi mogao i ministar kulture? Ha? Priznajte - koliko vas sada živi u sivoj zoni?

- Ja živim u sivoj zoni. Ja kupujem drva na crno.

- Eto ga. Možeš li sada zamjeriti što su ovi dva puta farbali tunele?

- Ali, ja sam uštedio 300 kuna, a oni su ukrali milijune.

- Pustimo sada brojka više-manje, to je jako relativno. Bitno je da ste i jedni i drugi u sivoj zoni.

- Ali nije isto puno i malo.

- Sivo je sivo. Inače bi bilo crno ili bijelo. Ali svijet nije crno – bijelo. A sve što nije crno ili bijelo je sivo.

- Bez obzira na svotu?

- Bez obzira.

- Onda je bolje da sam sve radio sivo “na crno”. A ne samo drva.

- Što nisi? Mogao si! Ali sada je gotovo: tko je jamio – jamio je.

- A ovaj ministar? Je li on jamio?

- Ma on je nešto sitno. Šta ste se sada našli dizati harange.

- Molim?

- Hajke!

- Pa mislio sada da bi ministri trebali biti neki uzori. Mislim, ipak oni vode zemlju. Ako oni ne provode i žive po zakonima – tko će?

- A jesi li ikad čuo termin: čovjek iz naroda? Što misliš da to znači?

- Pa, da razumije narod. Da živo kao oni.

- E, pa to ti je to. Živi kao oni, samo je došao na funkciju. A ovo mu je ostalo dok je živio kao narod. Ne bi on više krao tako na sitno. Sada ima dobru plaću i vozača.

- A evo – ipak ga okačilo.

- Nema sreće čovjek, to je. Koliko ljudi u narodu u sivoj zoni živi pa ih nikada ne uhvate?

- A, što jest – jest.

- Živio ti meni 100 godina.

- Živjelo sivilo.