Je li išta što se nudi ljudima u ovom mjesecu specijalno da se ne može nuditi u ostalom dijelu godine? Pržena hrana? Kuhane kobasice? Toplo vino?
Šetnja ukrašenim gradom. Iznad mene svjetleća mreža. Ispred velika sjajna jelka. Sa svake strane kobasice, gumeni bomboni, fritule, košare od pruća, voće, kape i rukavice. Bliže se Božić i Nova godina. Pa je sve nekako ljepše.
I pitam se, zašto tako nije češće?
Je li problem štandove sa slaninom, kobasicama i voćem imati na Korzu stalno? Jesu li gumeni bomboni nešto specijalno pa se jedu samo u prosincu?
Je li išta što se nudi ljudima u ovom mjesecu specijalno da se ne može nuditi u ostalom dijelu godine? Pržena hrana? Kuhane kobasice? Toplo vino?
Je li jedino što je specijalno to što je grad velikodušno dopustio da se na njegove ulice i trgove postave kućice koje nude takve specijalitete? I pritom tu uslugu naplatio? Je li moguće tu uslugu naplaćivati trajno? Pa da je svaki dan Božić. Zar to ne bi bilo lijepo? Živjeti u bajci.
No, moglo bi se dogoditi da se ljudi zasite takvih slastica kao što su kuhane kobasice i gumeni bomboni. I što tada? Što bi tada mogli jesti za Božić? Nešto još ekskluzivnije? A što bi to moglo biti?
Dok se ne otkrije to pitanje, ostaje uživati u svjetlima i štandovima i kućicama. Rodio se Bog.
