Glasom pritužbe svojih čitatelja, jedan naš list je nedavno pokušao istražiti otkud pojedinim osigurateljima sasvim povjerljivi, i prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka, tajni podaci o građanima, kojima se uporno, na kućne adrese, točno pred istek valjanosti police osiguranja automobilske odgovornosti, šalju ponude osiguranja tipa "najbolji smo od svih". Pa kako znaju da lažna tvrdnja kako su "tržišni lider u osiguranju od automobilske odgovornosti " nije baš uvjerljiva, potkrepljena je poklon bonovima od 200 kuna za kasko osiguranje vozila, odnosno od 200 eura za neke druge vrste osiguranja. Novinara je, naravno, zanimalo otkud tim osigurateljima povjerljivi podaci o građanima. Na upit - dobili su svakojake odgovore od navedenih društava, samo ne one koji su točni. Jer, doista se podaci o isteku osiguranja i ostalim pojedinostima privatnosti vlasnika vozila nisu mogli - kako tvrde - naći u telefonskom imeniku. O tome fenomenu smo i mi na ovome mjestu pisali prije nekoliko mjeseci. Na nedavno održanom susretu osiguratelja i reosiguratelja s područja bivše države pojedini predstavnici su iznosili identične probleme iz svojih država. Agresivnost nekih osiguratelja tolika je da prelazi sve granice ukusa. Zahvatila je i one osiguratelje koji su do nedavna bili promotori kulturnog ponašanja na tržištu. U robnim kućama i sličnim centrima čekaju se vozači s kolicima i poklon bonovima koje odmah mogu unovčiti u tom marketu. Naravno, uz uvjet da prije toga osiguraju svoje vozilo kod dotičnog osiguratelja. Rezultat? Iznesen je primjer jednog osiguratelja, koji u takvom ponašanju prednjači, a koji je na polici osiguranja otiskao napomenu: "Ova polica služi za registraciju vozila, a ne za naplatu štete". Tu, dakle, agresivnost, preko neukusa, prelazi u nesigurnost tržišta i neizvjesnost onih kojima bi osiguranje trebalo služiti - trećim nedužnim osobama koje pretrpe štetu. Naravno, pripremajući se za Europsku uniju, Hrvatski ured za osiguranje je tražio da se rješenja iz 4. EU Smjernice o osiguranju motornih vozila u našem osiguranju primjene i bez čekanja donošenja novog Zakona o osiguranju. Jedno od takvih rješenja jeste i tzv. Informacijski centar, u kojemu bi bili svi podaci o vozilu i osiguranju, a kojima bi - do različite razine - imali pravo pristupa zainteresirani. Prvenstveno se mislilo na oštećene, kojima su podaci o vlasniku, vozilu i polici osiguranja neophodni za dobivanje naknade štete. Protiv tako formuliranog europskog prijedloga žestoko je ustao upravo jedan naš osiguratelj čije je podrijetlo iz jedne susjedne europske zemlje. Njegovo obrazloženje odbijanja davanja podataka o svojim osiguranicima u spomenuti Informacijski centar (strah da će ti podaci biti dostupni onima koji na njih nemaju pravo), pokazalo se utemeljenim i sasvim opravdanim, jer ti podaci lako mogu postati sadržaj "telefonskog imenika", dostupnog samo odabranim osigurateljima. Što to odbijanje ima za posljedicu zaostajanje u prihvaćanju europskih civilizacijskih dosega - koga briga!