Svi znaju da su Federalne rezerve (FED) spasile američko gospodarstvo od pada u dublju recesiju prošle godine time što su smanjivale kamatnu stopu na američki dolar. Europska centralna banka je za razliku od FED-a bila puno "konverzativnija" jer je prema većini analitičara rezala kamatnu stopu na euro presporo i prekasno. Američka centralna banka je prošle godine smanjila kamatu za 4,75 postotna poena na 1,75%, dok je ECB smanjila kamatu za 1,5 postotnih poena na 3,25%. Veliki broj ljudi razmišlja gdje bi bila kamatna stopa na euro da je o njoj odlučivao umjesto Europske centralne banke američki FED. Sigurno računate da bi kamata bila puno niža nego što je danas. No, ne treba preuranjeno donositi zaključke jer iz izvješća Centra za istraživanje ekonomske politike kamatna stopa na euro bi bila na razini na kojoj je danas, dakle na 3,25%. Očekivanja tržišta su da će ECB kao prva od značajnijih centralnih banaka krenuti s podizanjem kamatne stope. Predviđa se sredinom jeseni podizanje kamate na euro za 25 baznih poena što je vidljivo iz cijene rujanskog 2002 futures EURIBOR ugovora kojim se trguje po cijeni od 3,515%. Tržište smatra kako će ta odluka biti prvenstveno namijenjena za suzbijanje inflatornih očekivanja. Naime, Europska centralna banka ima kao primarni cilj održavanje stabilnosti cijena u eurozoni, a prati je pomoću ponderiranog indeksa potrošačkih cijena (inflacija). Taj indeks potrošačkih cijena ECB mora održavati ispod 2% na godišnjoj razini. Prema posljednjem objavljenom podatku za mjesec travanj inflacija u eurozoni iznosi 2,4%. Na tom prosjeku je Italija, iznad njega su Nizozemska (3,6%) i Španjolska (3,5%), dok su ostale države eurozone ispod 2,4% inflacije. Europska centralna banka tolerira nešto višu stopu inflacije jer je ona primarno uzrokovana rastom cijena energenata (nafte) na čiju cijenu države eurozone nemaju većeg utjecaja već joj se moraju prilagoditi. To je tzv. uvezena inflacija. Još je jedan razlog nešto višoj inflaciji je zbog uvođenja euro novčanica i kovanica, odnosno zbog procesa promjena cijena iz bivših valuta dvanaestorice u cijene iskazane u eurima. Na koji način odlukom o visini kamatne stope centralna banka utječe na inflaciju i inflatorna kretanja. Podizanjem kamate centralna banka jednostavno poskupljuje novac komercijalnim bankama koje su zbog toga primorane poskupiti svoje kredite čime se smanjuje i potražnja za njima, a indirektno se smanjuje i potrošnja. Smanjenom potrošnjom pokušava se stabilizirati cijene koje su do tada rasle usljed povećane potražnje (potrošnje). Također usljed više kamate pokušava se stimulirati štednja, što je opet jedan vid odgođene potrošnje. Naravno, suprotno je u situaciji kada centralna banka smanjuje kamatnu stopu čime želi potaknuti potrošnju jeftinijom cijenom novca. Ovaj slučaj je danas u SAD-u gdje je potrošnja jedan od najvažnijih faktora razvoja gospodarstva, dok je stopa inflacije niska i iznosi 1,6%. Kako je tečaj eura u odnosu na američki dolar reagirao na neku promjenu u kamatnim stopama može se vidjeti iz povijesnih podataka za proteklih dvanaest promjena kamatnih stopa. Iz njih se može zaključiti kako je u jedanaest slučajeva tečaj eura sedmi dan nakon promjene kamata bio niži od onog koji je bio na dan promjene kamatne stope. Za ovo slabljenje eura nakon odluka Europske centralne banke o promjeni kamata postoje dva razloga. Prvi razlog je u činjenici da je euro od svog uvođenja početkom 1999. godine u dugoročnom silaznom trendu u odnosu na američki dolar pa samim time je kretanje kamata, ali i tečaja bilo unaprijed determinirano. Kao drugi razlog pojavljuje se slabo komuniciranje dužnosnika Europske centralne banke s medijima usljed čega je tržište u više navrata bilo "zbunjeno" nakon odluka o promjeni kamatne stope. U svakom slučaju analitičari se slažu u jednome, 2002. godina je godina eura.