“Iz čista mira me zaustavio policajac na cesti. Pomislih da sam da sam prebrzo vozio, međutim, utješi me on da se radi o uobičajenoj kontroli. Kako auto nije moj nego od mog oca, s nesigurnošću sam pokazivao ono što je policajac tražio. Te pokaži prometnu, pokaži trokut, pokaži ovo i ono. Sve sam imao. Međutim, izgleda da sam se prerano obradovao i umjesto “hvala i sretno”, zatraži policajac da mu pokažem policu obveznog osiguranja od odgovornosti. U prometnoj je nije bilo i nisam je mogao naći. Odera mi kaznu od 500 kuna i još me utješi da sam mogao platiti i više. Zašto kazna, auto je registriran, što se vidi i iz prometne knjižice, jer bez osiguranja ne bi bio ni registriran …ili Državi fali para pa izmišljaju nove kazne…”. Tako se žali g. Z. T.


Da Državi fali para - to je opće poznato; da policajci imaju upute da kažnjavaju – i to je poznato. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o nekoj novoj kazni. Radi se o prekršaju iz čl. 66.st.1.,t.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, gdje stoji: “Novčanom kaznom u iz­nosu od 300 do 1.000 kuna kaznit će se za prekršaj vozač vozila ako na zahtjev ovlaštene službene osobe ne predoči policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju sukladno članku 6.st.1. ovoga Zakona.” Prema tome, policajac je kao službena osoba bio ovlašten tražiti da mu se predoči polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i ako vozač vozila to ne učini, čini prekršaj za koji je propisana kazna od 300 do 1.000 kuna. Policajac se očito odlučio za sredinu, jer mogao je odrapiti i najveći iznos, dakle 1.000 kuna, pa je njegova tvrdnja da je naš čitatelj još dobro i prošao – točna.

To što postoji prometna knjižica i što je to indicija da postoji i polica osiguranja od odgovornosti, nije još dovoljan dokaz da je vozilo obvezno osigurano od odgovornosti. Kazna koju je policija izrekla vjerojatno je u okviru stalne borbe protiv neosiguranih vlasnika motornih vozila, koji su još uvijek dosta brojni. Iako policajac nije tražio da mu Z. T. pokaže i tzv. Europsko izvješće o nesreći, mogao je i to tražiti, a kazna za nemogućnost predočenja formulara je ista kao i kazna za nemogućnost predočenja police osiguranja (v. čl. 69.st.11.t.2. Zakona). Poučak iz ovoga slučaja: dokumentaciju kao što je polica osiguranja i formular Europskog izvješća o nesreći držati na dohvat ruke, a najbolje uz prometnu dozvolu.