"Ovih dana naveliko se reklamira AO plus osiguranje i prema promidžbenim porukama izgleda jeftino i korisno. Što u stvari predstavlja to osiguranje i isplati li se osigurati …", sažetak je upita našeg čitatelja T.Z.-a, koji usput iznosi priču svoga oca, koji je imao prije dvadesetak godina takvo osiguranje i prometnu nesreću, koju je sam skrivio, ali nije zadovoljan kako mu je po tom osiguranju osiguratelj naknadio štetu, odnosno bolje rečeno, odbio naknaditi štetu, uz tvrdnju da je za štetu kriv drugi vozač. Dakle, AO -Plus osiguranje je jedan od proizvoda koje naši osiguratelji nude na tržištu osiguranja već dulje vremena, a kao što se vidi iz pisma našeg čitatelja, to osiguranje je bilo poznato i prije Domovinskog rata. Takva osiguranja uobičajena su i vrlo popularna i u zemljama EU. Radi se o osiguranju vozača pri uporabi cestovnog vozila (zato se skraćeno i zove AO Plus). Naime, vozač po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti nije treća osoba i nikada nije ni bio, što znači da po vlastitoj polici osiguranja nema pravo na naknadu štete koju je sam skrivio. Potreba da se osigurateljna zaštita ugovori i za vozača evidentna je i to se može ugovoriti samo dopunskim ili posebnim osiguranjem, koje nosi gore navedeni naziv - AO Plus, a koje se može ugovoriti samo ako je kod istoga osiguratelja sklopljen i ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Sadržaj toga osiguranja je različit od osiguratelja do osiguratelja. U osnovi-u pravilu - radi se o osiguranju za slučaj neimovinske štete nastale uporabom motornog vozila koju je skrivio sam vozač. Uvjet " skrivio " vrlo je bitan, jer ako je za nezgodu kriv netko drugi (kao što je vjerojatno bilo i kod slučaja oca našeg čitatelja), AO Plus ne pokriva tu štetu, pošto oštećeni vozač naknadu može tražiti od te druge odgovorne osobe. No, postoje i daljnja ograničenja u odnosu na normalno ili redovno osiguranje od odgovornosti za štete iz uporabe motornih vozila. Jedno je ograničenje pokrića samo na neimovinsku štetu (smrt, ozljede), drugo, propisivanje manje osigurane svote po jednom štetnom događaju od one koju je Zakon propisao kao minimalnu za redovno AO osiguranje. Treće ograničenje je isključenje nekih vidova šteta ili priznavanje nekih koji se inače ne pokrivaju redovnim ugovorom o osiguranju, kao što je pokriće troškova zastupanja u prekršajnom ili kaznenom postupku, trošak dobivanja nove vozačke dozvole, trošak polaganja novoga ispita i sl. Nadalje, obično se izbacuju odredbe o tzv. počeknom roku koje su kod redovnog AO osiguranja određene Zakonom ili uvjetima osiguranja. Kod nekih osiguratelja AO Plus osiguranje jeste osiguranje od nezgode, kod kojeg se šteta likvidira po pravilima o naknadi štete, jasno, do ugovorenog iznosa. Drugim riječima, pravi sadržaj AO Plus osiguranje može se vidjeti tek iz uvjeta osiguranja pojedinog osiguratelja. Pitanje" da li se isplati…" teoretsko je, pa je i odgovor takav: ako se nešto dogodi vozaču - isplati se imati AO Plus osiguranje.