Otrovni ispušni plinovi mogu izazvati smrt u zatvorenoj prostoriji već za sat vremena, ali lagano ubijanje počinje i na otvorenoj cesti.

Svaka novotarija koju je čovjek izmislio, osim dobrih stvari, donijela je i neke loše. Negdje više, negdje manje. No, kako ljudi obično više vide dobre strane od loših, ove zadnje se stavljaju u drugi plan, tamo gdje je to moguće. U vrijeme pojave prvih automobila na motorni pogon, nitko nije razmišljao da će se neke druge generacije boriti s problemom zagađivanja okoline, katalizatorima itd. Ali sve što je da­leko, jednom dođe blizu, pa smo mi danas suočeni s ve­likim problemom kako i dalje uživati u blagodatima naših limenih ljubimaca, a ne trpjeti posljedice oštećenja zdravlja koje je pro­uzročeno ispušnim plinovima. Nisu samo automobili krivci za globalnu zaga­đenost i pojave ozonskih rupa. Prljava industrija također dne­vno šalje tone štetnih tvari u zrak, a mi ih udišemo. I pored velikog na­pretka koji su konstruktori pos­ti­gli ugradnjom katalizatora u već nekoliko generacija, u Americi je na snazi zakon da svaki proi­zvođač automobila u slije­dećim godinama mora izraditi jedan posto vozila s postotkom štetnih plinova nula. Naravno da se takvi automobili ne prodaju na tržištu, nego su eksperimentalni, ali se na taj način tvornice tjera na istraživanja, kako bi u skoro vrijeme Ze­mljom vozili potpuno “čista” vozila. Najdalje se otišlo s ele­ktroautomobilima, ali su njihov problem teški akumulatori, re­la­tivno mali domet bez pono­vnog punjenja, te ponovno za­gađivanje za dobivanje struje punjenja. No, o tome drugom pri­likom. Suočimo se sa situ­acijom koju imamo pod dje­lićem našeg neba. 

Otrovni ispušni plinovi mogu izazvati smrt u zatvo­renoj prostoriji već za sat vremena, ali lagano ubijanje poči­nje i na otvorenoj cesti. Ispi­tivanja koja su radili njemački stručnjaci pokazala su da veliki broj srčanih bolesnika stanuje ne­po­sredno uz cestu gdje je veliki protok vozila, jer štetni sastojci djeluju na povećanu masnoću u krvi. O plučnim i di­š­nim pro­blemima suvišno je i govoriti. Naša pluća postaju veliki filter, ali ih ne možemo mijenjati kao filter na motoru, i kad otkažu, neminovno je preseljenje na gornji svijet. Tamo se više neće prljati jer nema automobila. No dok smo tu pomozimo si i budimo ba­rem mali kamenčić i čuvanju okoliša. Zato, servisirajmo auto redovito, prilikom jutarnjeg prv­og paljenja ne zagrijavajmo motor na mjestu, nego postepeno u vožnji, kad parkirate do zgrade, ili blizu prozora, zadnji kraj vozila postavite suprotno, ako čekate u koloni više od tri­deset sekundi, ugasite motor, ne vozite pod premalim ili previso­kim okretajima, ako možete birati novi auto, izabe­rite onog koji najmanje troši. Što manje troši, to manje i zaga­đuje!