Brz rast osiguranja života uvjetovan je, između ostalog i zahtjevima banaka da se razni krediti koje daju fizičkim osobama osiguraju adekvatnim sredstvom osiguranja, koji bankama jamči sigurno vraćanje kredita. Polica osiguranja života za slučaj smrti, koja kao korisnika navodi banku kreditora, spada u sigurno sredstvo osiguranja kredita. No, ne radi se samo o osiguranju života i kreditima vezanim uz to osiguranje. Krediti se daju i za izgradnju stanova, kuća i manjih gospodarskih objekata. Banka uvjetuje davanje takvih kredita vinkulacijom polica osiguranja u svoju korist. Takva situacija bitno je pogodovala pojedinim osigurateljima koji su bili kapitalno povezani s pojedinim bankama. Manje - osigurateljima koji nisu bili kapitalno povezani s bankama, ali su ispunjavali kriterije iz Odluke o raspoređivanju plasmana i izvanbilančnih rizičnih stavki i utvrđivanja izloženosti banke, koju je donijela Narodna banka Hrvatske (Narodne novine broj 32/99 i 101/2000). Naime, prema toj Odluci prvorazrednim instrumentom osiguranja naplate kredita smatrala se i polica osiguranja prvorazrednog osiguravajućeg društva. A takvim se smatralo društvo koje u zadnjih pet godina nije poslovalo s gubitkom, koje je imalo najmanje propisanu visinu i strukturu rezervi sigurnosti i matematičke rezerve života i koje je imalo jamstveni kapital najmanje u dvostrukom iznosu od minimalno propisanog kapitala za osnivanje osiguravajućeg društva za sve vrste osiguranja. No, od 1. siječnja 2004. godine u primjeni je nova Odluka o klasifikaciji plasmana i potencijalnih obveza banaka (Narodne novine br. 17/2003.), koja ne spominje prvorazrednog osiguratelja. Umjesto toga, banke su dužne u roku od šest mjeseci donijeti svoj opći akt kojim će pobliže urediti način sustavnog utvrđivanja i praćenja kako kreditne sposobnosti osoba prema kojima je izložena tako i kvalitete instrumenata osiguranja svoje tražbine. U okviru toga, banka je kredite dužna klasificirati u tri rizične skupine (A - C), a ta se klasifikacija obavlja i prema kvaliteti instrumenta osiguranja tražbine banke. Ako su krediti osigurani adekvatnim instrumentom osiguranja naplate - mogu se svrstati u rizičnu skupinu A. Dakle, od prvorazrednog osiguravajućeg društva prešlo se na adekvatni instrument osiguranja. Zbog toga je stara praksa (nekih) banaka da primaju samo police određenih osiguratelja žestoko kritizirana, a stvar je dospjela i do Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je vrući krumpir prebacila na Narodnu banku, smatrajući to njezinom nadležnošću. Interveniralo je i Udruženje osiguravatelja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji su kritizirali ponašanje banaka i zatražili da se prihvaćaju police svih osiguravajućih društava koja imaju normalno poslovanje. Prema mišljenju Narodne banke, ne bi se moralo prihvatiti police onih osiguratelja čije je poslovanje u ozbiljnim teškoćama. Ozbiljne pak teškoće, po mišljenju udruženja osiguratelja, banke, odnosno narodna banka, mogu utvrditi samo u suradnji s Direkcijom za kontrolu poslovanja osiguravajućih društava (pregled bilance osiguravajućeg društva, informacija o eventualnoj opasnosti oduzimanja licence za rad itd.) i u komunikaciji s osiguravajućim društvima. Rezultat te komunikacije trebala bi biti mogućnost banke da klijentima kaže koje police prihvaća kao sredstvo osiguranja, ali i mogućnost svakog osiguratelja da osiguranicima koji kod njega traže takvu policu osiguranja priopće da li će banka primiti njihovu policu kao adekvatno sredstvo osiguranja.