Krpanje deficita platne bilance SAD-a i rizik kolapsa američkog dolara prijete da postanu najvažnijim problemom ekonomista i političara ove godine.Uistinu, već su na taj problem ukazali nekoliko puta Međunarodni monetarni fond, Banka za međunarodna poravnanja i OECD. Centralne banke, posebice one iz Azije, sve ove godine predstavljale su spasonosno rješenje za pokrivanje deficita američke bilance čime su indirektno čuvale vrijednost američke valute. U izvješću Banke za međunarodna poravnanja za 2001. godinu međunarodne devizne rezerve procjenjuju se na USD 2 bilijuna, od čega je 75% u američkoj valuti. Deset azijskih ekonomija (Japan, Kina, Hong Kong, Tajvan, Koreja, Singapur, Tajland, Indonezija, Filipini i Malezija) zajedno imaju nešto više od 50% svjetskih deviznih rezervi. Štoviše, zemlje dalekog istoka najbržim tempom u svijetu povećavaju svoje rezerve. Deset dalekoistočnih država samo tijekom lipnja ove godine su povećale svoje devizne rezerve za 51,8 milijardi dolara na ukupno 1,32 bilijuna dolara. Za najveći dio tog povećanja zaslužna je japanska centralna banka koja je u nekoliko navrata intervenirala na deviznom tržištu kupnjom dolara i eura, te prodajom jena. Stoga se mora uočiti sve veća važnost i utjecaj na deviznom tržištu azijskih centralnih banaka. Slijedeća brojka je izuzetno važna. Izračunato je da promjena u strukturi valuta u deviznim rezervama desetorice od 1% rezultira iznosom od otprilike 10,5 milijardi dolara. Analize su pokazale da je odnos triju najznačajnijih svjetskih valuta slijedeći: 80% u dolarima, 15% u euru i 5% u jenima. Američka valuta može zahvaliti azijskim centralnim bankama, prije svega japanskoj, što nije još više pala prošlog mjeseca. Od 1996. uloga centralnih banaka, a ovdje se najviše misli na one s dalekog istoka, u financiranju američkog deficita platne bilance polako se smanjivala. Tu su ulogu uspješno preuzeli privatni investitori koji su bili fascinirani "novom ekonomijom" SAD-a te su nemilice investirali u dionice i obveznice američkih korporacija, posebice u one iz područja informatičkih tehnologija. U preotekle četiri godine ti privatni inozemni investitori uložili su preko jednog bilijuna američkih dolara, dok su centralne banke uložile samo petstotinjak milijardi dolara. S vremenom to američko čudo se počelo gasiti, a počeli su se hladiti i inozemni investitori. Posljedice toga vidimo danas na Wall Streatu. Samim povlačenjem privatnih inozemnih investitora opet se otvorio prostor za povećanje uloge centralnih banaka da financiraju američki deficit. No one je nisu u potpunosti prihvatile. To je dovelo američki dolar u nezavidnu poziciju. Analitičari smatraju da još niti jedna centralna banka tih država nije krenula u alokaciju svojih rezervi iz američkih dolara u euro, mada se sve glasnije govori kako taj trenutak nije daleko. A tada jao dolaru. Računa se da će se na taj korak prvo odlučiti centralna banka Kine i Koreje. Prije tri godine kada se uvodio euro većina ekonomista je smatrala kako će euro postati pravi konkurent američkom dolaru kakvog nije imao od kraja Drugog svjetskog rata kada su u pitanju devizne rezerve centralnih banaka. Međutim , svejdoci smo suprotnome. Uloga eura je prije regionalna nego globalna. Mogućnost eura da uveća svoju ulogu kao rezervna valuta jednim dijelom ovisi i o razvoju europskog tržišta kapitala ali i o prihvaćanju korištenja eura kao valute "sidra" za koju će se vezati ostale svjetske valute. Prema podacima Europske centralne banke 56 država izvan Europske unije koristi jedinstvenu europsku valutu u svojim tečajnim politikama i režimima. Ma koliko taj broj zvučao dobro za euro činjenice govore drugačije. Bruto društveni proizvod (BDP) zemalja koje koriste euro kao valutu za koju vezuju svoju domicilnu valutu iznosi samo 4% svjetskog bruto društvenog proizvoda, odnosno 17% BDP Europske unije. Nadalje, najveći utjecaj euro ima u državama srednje i istočne Europe čije devizne rezerve iznose oko 110 milijardi dolara, što u ukupnim svjetskim deviznim rezervama predstavlja minornih 5%.