Tri su tipa umora. Prvi je akutni umor, a redovni je pratitelj fizičkih napora. Uobičajeno prolazi u odmoru do slijedećeg treninga. Kroničnog umora nisu pošteđena niti djeca. On se očituje u općem padu kako fizičkih, tako i psiholoških sposobnosti, uobičajeno je praćen bezvoljnošću, a rijetko drugim fizičkim simptomima. Lijek je duži odmor bez treninga, te smanjivanje ostalih obaveza (naročito onih vezanih uz vanškolske aktivnosti). Pretreniranost je pravo oboljenje i neće proći samo odmorom. Osim simptomima kroničnog umora, karakterizirano je i glavoboljama, vrtoglavicama, povraćanjem, bolovima u jednom ili više zglobova bez očitog razloga, ponekad i duže povišenom tjelesnom temperaturom, pa sve do naglog ubrzanja pulsa i najmanjim fizičkim naporom. Ovo je ozbiljna bolest i neizostavno traži stručnu pomoć, a javlja se kod visokomotiviranih sportaša sa isto tako visokim pragom boli, koji im dozvoljava dugo treniranje preko praga umora. Jedan je američki kolega davno izrekao jednostavnu činjenicu, koja glasi: Sve dobre svari koje prouzroči trenažni proces događaju se u odmoru. Ovako jednostavna, ova se činjenica previđa i češće no što želimo priznati. Tako u svojoj ordinaciji nerijetko viđam kronično umorne mlade sportaše, a mnogo češće i ozljede uzrokovane upravo nedostatkom kvalitetnog odmora. A odmor nije samo vrijeme između dva treninga, već i ono u njemu. Pa krenimo redom. Trening nije konstantna fizička aktivnost istog intenziteta. On je sastavljen od više ili manje ritmičnih segmenata, koji se ponavljaju u ciklusima. Između tih ciklusa slijedi odmor. Dva su osnovna tipa odmora u samom treningu. Jedan je kraći, a uobičajeno dolazi između dva kraća slična fizička opterećenja, dok je drugi duži i slijedi nakon jednog cijelog trenažnog kompleksa, kojih u treningu zna biti nekoliko. Odmor između dva treninga silno je važan. Kako danas i djeca znaju biti opterećena sa više od pet treninga tjedno, nužno je osigurati da taj odmor bude kvalitetan. On se ne mora nužno svesti na izležavanje, no naročito kod fizički zahtjevnijih sportskih aktivnosti mora isključivati druge intenzivne tjelesne napore, a kako bi se mlado tijelo oporavilo i pripremilo za slijedeći trening. Spavanje i njegova kvaliteta odlučujuće djeluju na oporavak, kao i trenažnu sposobnost. Nemiran san u djece može biti uzrokovan različitim faktorima, ali bi trebalo, kada god je to moguće, nakon nekvalitetnog sna izbjegavati fizičke aktivnosti maksimalne snage i izdržljivosti. Ako to znači da će s vremena na vrijeme dijete i propustiti pokoji trening, pa neka. I to je manja šteta od izlaganja povećanom riziku od ozljeđivanja.Tjedni odmor obično se događa nedjeljom, nakon subotnjih natjecanja. Nerijetko, to je i jedini dan bez izrazitog fizičkog naprezanja. Povremeno, a kada je to moguće, valjalo bi protegnuti tjedni odmor i na cijeli vikend. Odmor u makrociklusu, kako ga treneri u svom žargonu zovu, najčešće se odnosi na godišnji odmor nakon završene sezone natjecanja. Bilo bi dobro kada bi taj odmor trajao više tjedana, kako bi se mladi sportaš ne samo odmorio od fizičkih napora, već ponajprije ponovno zaželio treninga i natjecanja. Bez obzira o kojem se odmoru radilo, pojednostavljeno govoreći, on može biti aktivan ili pasivan. Uobičajeno pod aktivnim odmorom podrazmjevamo neku drugu fizičku aktivnost, koja pomaže u oporavku organizma od treninga ili dužeg vremena provedenog u trenažnom procesu ili makrociklusu. No, aktivan odmor je učenje i škola, kada izolirana mentalna aktivnost zamjenje fizičku. Kod djece koja su u procesu intenzivnog treninga, planiranje odmora isto je toliko važno koliko i planiranje fizičkog opterećenja. Najbolji se rezultati postižu kada se u to planiranje uključe pored trenera i fizioterapeut, sam sportaš i njegovi roditelji.