Još jedan izlet u vode van fizioterapije učiniti ću u smjeru prehrane i jedne zanimljive pojave. Naime, čini li se to meni ili su nam u posljednje vrijeme najdraži umjetni pripravci i dodaci u prehrani? Gledajući sportaše, nesportaše, ljude nezadovoljne svojim izgledom ili zdravstvenim stanjem, gotovo svi vide izlaz samo u jednom- novom prašku ili tableti koja ima nekakav učinak koji uobičajena hrana nema. A tek reklame za te iste pripravke! I sama Coca Cola bi se mogla posramiti. Istini za volju, činjenica jest da hrana koju danas jedemo nije niti iz daleka toliko biološki vrijedna kao što je to bila do prije jednog stoljeća. Isto je tako istina da većina nas ne radi 12 ili 16 sati dnevno u rudniku, a da bi se taj manjak osjetio u nekom zdravstvenom smislu. Slijedeća je istina i to da su nam u većini slučajeva prehrambene navike loše, pa pored biološki manje vrijednih namjernica dostupnih na našem tržištu, još se i ograničavamo na brzu hranu s nogu, poput piroški, slanaca, bureka ili hamburgera. Sve to nas najčešće ne potiče da malo stanemo i priupitamo se možemo li sa nešto više voća i povrća, te drugim manjim zahvatima u prehrani poboljšati odnos onoga što unesemo u sebe i onoga što tijelu treba, već nas najčešće to potakne tek na odlazak u ljekarnu po neki multivitamin, multimineral ili nekakav drugi multi-svašta preparat, bilo šumeći, bilo bezšumni. Zgodno je misliti da smo s tim riješili sve probleme, ali nismo. Ne namjeravam ovdje iznositi znanstvene činjenice. Ja sam samo fizioterapeut i to ću prepustiti specijalistima nutricionistike. Tek ću navesti dva primjera iz svakodnevice koja to potvrđuju. Prije nekoliko mjeseci požalio sam se svom stomatologu na krvarenje iz desni. Prvo je vikao na mene što ne četkam zube kako bih trebao, a onda da ne jedem dosta vitamina C. OK. Promijenio sam način četkanja i produžio taj ritual, te usput kupio šumeće tablete C-vitamina. Prolazili su tjedni, ali krvarenje se nastavilo. Na kontroli je moj stomatolog dao prolaznu ocjenu mojoj tehnici pranja zubi (sada boljoj i naprednijoj od prethodne) i rekao mi da se ostavim tableta i jedem voće. Na izlazu sam zaključio da on pojma nema te dalje trpao tablete u vodu i gledao ih kako se otapaju uz onaj šumeći efekt u čaši. Tek prije nekog vremena došao mi je gušt na svježe iscijeđeni grejp, te je to postao moj napitak za večer uz televiziju. Nemalo sam se iznenadio kada je samo nakon tjedan dana krvarenje iz mojih desni potpuno prestalo. Jedan atletičar koji redovito pohađa moju ordinaciju na preventivne preglede i masažu, a vrlo je ambiciozan i predan svojoj sportskoj aktivnosti, slušao je savjete svojeg trenera i svojih kolega i mjesec za mjesecom dodavao u svoju prehranu po jedan novi preparat kako bi poboljšao svoje performanse. U vrlo kratkom roku kuhinjski elementi u njegovom domu više su ličili na apoteku nego na ostavu. Problem je bio u tome što se njegovi sportski rezultati nisu poboljšavali sukladno količini i broju dodataka koje je uzimao. Uz to redovita kontrola krvne slike pokazala je blage anomalije kojih se nikako nije mogao riješiti. Pomalo iznerviran cijelom situacijom, naprasno je prekinuo unošenje bilo čega iz boćice ili kutijice koja se ne može kupiti u samoposluzi i unekoliko promijenio svoju prehranu. Moram sa radošću ustvrditi da mu se krvna slika od tada popravila, a isto se to dogodilo i sa njegovim sportskim rezultatima. Uvijek je dobro malo stati pred preparatom kupljenim u ljekarni i zapitati se treba li vam to uistinu? Možda jest točno da većina njih ne škodi, ali je isto tako točno da većina i ne pomaže. Ma koliko god ove naše jabuke i naranče bile špricane, uzgojene i genetski modificirane, još uvijek su bolje od vitamina i minerala uzgojenih u epruveti.