Dodatno zdravstveno osiguranje je osiguranje kojim se osigurava veći opseg prava od onoga predviđenog Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju ili viši standard medicinskih usluga. Međutim, tvrdi naš čitatelj Z.E., u praksi se baš i ne postiže veći opseg prava i/ili viši standard usluga. Svoj zaključak izvodi iz činjenice da je s osigurateljem X ugovorio dodatno zdravstveno osiguranje, po kojemu mu je zagarantirano da može godišnje obaviti dva specijalistička pregleda. Imajući povjerenje u jednog specijalistu – reumatologa u mjestu u kojemu stanuje, obratio se zahtjevom svome osiguratelju i najavio da želi obaviti taj specijalistički pregled kod toga specijaliste, inače privatnika i suvlasnika jedne specijalizirane poliklinike. Na to se odlučio jer je usluga pregleda vrhunska, nema čekanja, sve se odvija po dogovoru i, jednom rječju, ima puno povjerenje u rad toga specijaliste i te poliklinike. Međutim, osiguratelj mu to nije dozvolio i uputio ga je na pregled kod jednog drugog specijaliste, kod kojega su okolnosti pregleda „…puno gore od specijaliste kojega sam ja izabrao…“ Unatoč tome otišao je na pregled kod specijaliste kojega je sam izabrao i zatražio povrat plaćenog troška pregleda od svog osiguratelja dodatnog zdravstvenog osiguranja. Osiguratelj je međutim odbio platiti učinjene troškove pregleda, jer da je osiguranik prekršio odredbe ugovora o osiguranju.
Osiguratelj je u pravu, jer je ugovor o dodatnom zdravstvenom osiguranju sklopljen temeljem uvjeta osiguranja. U tim uvjetima doista stoji klauzula po kojoj „…osiguratelja pokriva samo troškove koji su nastali ostvarivanjem prava osiguranika samo u medicinskim ustanovama u ugovornom odnosu s osigurateljem X, osim ako je Dopunskim uvjetima drugačije određeno“. Dakle, osiguratelj je ugovorom (uvjeti osiguranja) ograničio svoju obvezu samo na troškove učinjene od strane osiguranika kod ustanova koje su s osigurateljem sklopile ugovor o pružanju usluga osiguranicima. Prigovor Z.E. da bi mu osiguratelj ipak trebao „…platiti učinjene troškove u visini iznosa koji bi bio i kod specijaliste odnosno ustanove koja ima ugovor s osigurateljem…“, mogao bi biti poticaj osiguratelju da razmisli o takvom rješenju u konkretnom slučaju, a i u svojim uvjetima za buduće slučajeve.
