ili što ne valja u odnosu "osiguratelji - serviseri" - Najnoviji razvoj odnosa između autoservisera i osiguratelja opasno klizi u potpuno nerazumijevanje, prijeteći potpunim kaosom u kojem bi, zna se, najlošije prošli vlasnici oštećenih motornih vozila, bez obzira javljaju li se kao kasko osiguranici ili kao oštećenici po odgovornosti drugih vozača. Tako je jedan naš dnevni list, zanemarivši osnovno pravilo saslušanja i druge strane, objavio poduži članak - vijest, iz koje proizlazi da se dosadašnji način prijave i procjene šteta na motornim vozilima mijenja i da će se primjenjivati tehnologija koju određuju serviseri, a usluga će se naplaćivati po cijeni koju također, bez konzultacije potrošača-osiguratelja, samostalno odrede autoserviseri, odnosno njihova obrtnička komora. Jasno da je vijest zbunila najviše upravo vozače. Jer, nisu znali komu prijaviti štetu i tko će izvršiti procjenu štete, jer su jedno i drugo svojatali autoserviseri. Naravno, ubrzo je stigao demanti osiguratelja: autoserviseri nisu ovlašteni mijenjati tehnologiju prijave i procjene štete, jer je ista u nadležnosti osiguratelja, utemeljena na ugovoru o osiguranju (kod kasko osiguranja) odnosno na odredbama Zakona o obveznim odnosima (kod šteta po osiguranju od automobilske odgovornosti). A glede cijene usluga ističu da je "vrijeme dogovorne ekonomije davno prošlo". Gdje je, dakle, izlaz? I hoće li se rat između osiguratelja i autoservisera, započet međusobnim optuživanjima za izrabljivanje, lomiti preko leđa oštećenih vozača? Rješenje doista nije u međusobnom dijeljenju "savjeta" tipa "niste trebali davati neopravdane bonuse pa bi imali dovoljno premije za plaćanje šteta" ili - "gospodo, najprije uredite na europski svoje ćumeze od servisa pa onda primijenite europske cijene". Problem će se ipak morati riješiti dogovorom i međusobnim razumijevanjem. Osiguratelji su svjesni da ne mogu diktirati cijene servisima. Autopopravljači imaju svoje zakonitosti, od plaćanja kvalificirane radne snage potrebne za rad na sofisticiranim vozilima kakva u vrijeme uspostavljanja sadašnjih odnosa osiguratelj - autoserviser nisu bila, do ulaganja u opremu i razvoj. Servisi su svjesni da se osiguratelji moraju ponašati kao dobri domaćini i troškove šteta smanjiti, kako bi i premije osiguranja bile iste ili manje. Međusobno uvažavanje i razumijevanje problema preduvjet je rješenja. Uostalom, zašto ne primijeniti metode koje rabe osiguratelji i autoserviseri u europskim zemljama? Na nacionalnoj razini dogovoriti se, iako se ne radi o dogovornoj ekonomiji. Dogovor se odnosi na proces, postupak... a svaka strana slijedi svoje ekonomske zakonitosti, koje uključuju, nadamo se uskoro i za osiguranje, slobodu formiranja cijena osiguranja i konkurenciju što boljim servisom, u koji sigurno spada i uređen odnos serviser-osiguratelj. Bitno je da zajednički klijent, potrošač osigurateljne i autoserviserske usluge, ne bude maltretiran i izluđivan birokratskim stvaranjem šančeva u koje su suprotstavljene stranke ukopane i njegovim potrči-poteci između njih.