Zašto se američki dolar koji je bio "nepobijediv" sve ove godine danas bori zadnjim snagama kako bi zadržao još ono malo što je ostalo od njegova sjaja. Uzalud je čelni čovjek američke centralne banke (FED) Alan Greenspan nekoliko puta proteklih godina ponavljao kako je rast cijena na Wall Streetu, a paralelno s time i jačanje dolara, preveliko i da ne reflektira stvarnu realnu sliku američke ekonomije. Proizvodnost je rasla sporijim tempom od onog kojim je raslo tržište vrijednosnica. Analize su pokazale da se najveći dio zasluga rasta proizvodnosti odnosi na proizvođače informatičkih tehnologija, a ne na krajnje korisnike koji su te inovacije koristili. Budući da su SAD postale najdominantniji u inovacijama i proizvodnji informatičkih tehnologija, tržište je to "nagradilo" guranjem dolara u do tada još neotkrivene visine. Oni investitori koji su Greenspana barem malo i na vrijeme poslušali danas mu moraju biti zahvalni. Zašto? U nedavnom izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda napominje se kako tehnološke revolucije najčešće za sobom stvore financijski bum i ekspanziju. Tehnološke revolucije, kao što je to bila u 19. stoljeću željeznica, a u 20. stoljeću električna energija, omogućile su drastično povećanje produktivnosti gospodarstva. Obje tehnološke revolucije bile su povezane s bumom financijskih tržišta. Tijekom faze ekspanzije, nakon uvođenja nove tehnologije, "nova era" je dramatično dizala cijene vrijednosnih papira do nerealnih, precijenjenih razina. Posljedica toga najčešće su bila vrtoglavi pad vrijednosti dionica. Budući da je veliki broj investitora svoje pozicije gradila na visokim razinama pad u daljnjim očekivanjima, ili drugim riječima hlađenje, natjeralo ih je da izađu iz svojih pozicija istovremeno. Naravno, taj stampedo se reflektira u padu cijena vrijednosnih papira koji briše sve ili gotovo sve što su do tada investitori zaradili. Revolucija informatičke tehnologije na kraju 20. stoljeća također je režirala sličan, ako ne i isti scenarij. Nikada, kao do sada, cijene vrijednosnih papira nisu dovedene do tako ekstremno visokih vrijednosti kao što je to bio slučaj u drugoj polovici devedesetih. Vrhunac je dosegnut početkom 2000. godine. Indeks NASDAQ probija 5000 bodova (danas 970), S&P500 je na 1500 bodova (danas 900), DJI je na 11000 bodova (danas 8700), a američki dolar je potukao euro i gurnuo ga duboko ispod 0,8400 (danas 0,9900). Tada nikoga nije zabrinjavalo da je dolar precijenjen u odnosu na euro, ali i ostale važnije valute za više od 20%, te da se burzovni balon sve više puni i širi i da je pitanje vremena kada će puknuti. Većina je bila uvjerena kako će tehnološka revolucija informatičkih tehnologija još nazivana dot.com manija riješiti sve probleme. Današnje vrijednosti burzovnih indeksa vratile su se na početak informatičke revolucije na razinu iz 1997. godine. Jedino još dolar u tom padu posustaje. Tečaj eura i dolara u 1997. godini bio je negdje oko 1,15. Analize pokazuju kako su cijene još uvijek visoke, te da još nismo vidjeli kraj. Vrijednost omjera cijene i zarade po dionici (P/E price earnings) dionica koje su u sastavu indeksa S&P500 je 39 što je nešto niže od najvišeg iznosa 46, dok je 1997. iznosio 20. Razlog manjem padu vrijednosti omjera objašnjava se činjenicom da su zarade po dionici američkih kompanija brže padale nego što je to bio s cijenom tih dionica na burzi. Budući da je velika korelacija između vrijednosti spomenutog burzovnog indeksa i tečaja američkog dolara, iznosi oko 0.88, za očekivati je da će usporedo s padom vrijednosti indeksa padati i vrijednost američke valute. Koliko je realno očekivati da će se dolarom trgovati po 1,10-1,15 za euro u periodu od dvanaest mjeseci? Tim tečajem bile bi zadovoljene većine analiza i ekonometrijskih modela koji govore kako je "fer" cijena dolara za euro oko 1,15. Pritisak na dolar dolaziti će i od strane FED-a ukoliko će biti prinuđen nastaviti s liberalnijom monetarnom politikom s ciljem izbjegavanja deflacije, koja najbolje na primjeru Japana dovoljno govori kako utječe na gospodarstvo.