Moral kao sklizava žvaka
Ovaj put ih je napustio za 2000 kn mjesečno. Bi li ih napustio i za manje? Za tisuću? Bi li dao otkaz za 500 kuna? Bi li prestao biti gradonačelnik za paketić žvakaća?
Ovaj put ih je napustio za 2000 kn mjesečno. Bi li ih napustio i za manje? Za tisuću? Bi li dao otkaz za 500 kuna? Bi li prestao biti gradonačelnik za paketić žvakaća?
Škanjci, naplatničari cestarine, ličioci tunela i budući koncesionari autoceste, svi su se oni skupili ispred Markovog trga kako bi izrekli svoje glasno i nepokolebljivo NE ulaganju u regionalne i županijske ceste. Naime, Vlada je, nakon što su otkrili da im građani ipak nemaju toliko novaca i da stranci ipak nisu potpuni idioti, shvatila da se više nitko ne vozi autocestama
Zanimljivo je da u državi koja kao društveno uređenje ima demokraciju (gdje upravljaju građani preko svojih predstavnika), a kao svjetonazor kapitalizam (sustav u kojemu je poslovično najvažniji novac), građani tek nakon 20 godina postaju svjesni da dio svoje zarade nekome daju i da svotu, ukoliko žele, mogu i promijeniti
Neum su 1699. godine, sporazumom u Srijemskim Karlovcima, Dubrovčani ustupili Turskoj. Zašto bi im dali Neum? Zato da bi taj komadić turskog teritorija bio između njih i Mletačke republike. Ako bi Mleci eventualni htjeli napasti Dubrovnik, morali bi prijeći preko turskog teritorija. A to ne bi bila dobra ideja
„To je slučajna država. To mislim.“ Što to znači? Ta mudra izjava? Ovdje je katastrofalna suša! Što nam je činiti?! Je li to savjet? Naredba? Zagonetka? Traži se objašnjenje. Poljoprivrednici gledaju u savjetnike. Savjetnici u novinare. Novinari u premijera. A premijer u suhi kukuruz
„…govor za proslavu je bio potpuno neprimjeren trenutku, pa sam izviždan…“ Je li to izjava kakvog glumca koji je pomiješao tekstove, pa je usred tragedije izrecitirao komični monolog? Ne, to je bio naš ministar. Odrasla, odgovorna osoba, koja je vodila naše gospodarstvo. Nije ni čudo da smo u krizi
Kada se vozite našim autocestama, ne možete, a da im se ne divite. I ne možete ne čuditi se što uz njih ništa nije obrađeno. Zar ovi ljudi žive od naplate cestarina? Jedu li cestovne kartice? Cinik bi rekao: Ne još
Kako će za 300 godina izgledati proslava obljetnice Oluje? Hoće li pobijediti svečani, službeni protokol s uniformiranim vlastodršcima i njihovom klikom ili će nadvladati narodna svečanost? 300 godina je mnogo vremena…
Cinkarenje. Prijavljivanje susjeda. Građani koji kontroliraju sami sebe. Stara fora poreznika. Kroz povijest se uvijek javljala kao jedan od poteza očajnih vlasti
Jedina prava lova koju možemo dobiti od Europe su euri koji se mogu pokupiti od njihovih turista za vrijeme trajanje sezone. Poskupjeli su trajekti, cestarine, benzin… Sve nekako u ovo vrijeme. I baš kada smo se pripremili, eto ti vatre i bure. Mogli bi nam sve pokvariti