ECB

Europska centralna banka jedna je od najmlađih centralnih banaka u svijetu. "Rođena" je 1992., dok je profunkcionirala 1999. godine zajedno s uvođenjem eura. Put do stvaranja zajedničke centralne banke europskih država započeo je početkom devedesetih godina prošlog stoljeće. U travnju 1989. Vijeće europe podržalo je namjeru za osnivanjem monetarne unije, te je odredilo radnu grupu na čelu s Jacqueom Delorom s ciljem da se definira način približavanja Zajednice k monetarnoj uniji. Delorov izvještaj planirao je približavanje Zajednice k monetarnoj uniji u tri faze. U prvoj fazi, koja je počela 1. srpnja 1990, bilo je predviđeno ukidanje svih restrikcija koje su se odnosile na slobodu kretanja ljudi, roba i kapitala. U prvoj fazi Vijeće guvernera centralnih banaka zemalja članice Zajednice bili su odgovorni za provođenje koordinirane i dogovorne monetarne politike u zajednici kako bi se osigurao temeljni cilj - stabilnost cijena. Za realizaciju druge i treće faze bilo je potrebno formirati i organizirati nove institucije. Dogovor je postignut 07.02.1992. u Maastrichtu gdje su donešeni protokoli i statut ESCB (Europski sistem centralnih banaka) i ECB (Europska centralna banka), te protokoli i statut EMI (Europski monetarni institut). Tako je 1.1.1994. godine osnovan EMI čime je započela druga faza razvoja EMU, kojom je Vijeće guvernera prestalo postojati. EMI nije bio odgovoran za provođenje monetarne politike niti za interveniranje na deviznom tržištu, već su dva glavna zadatka EMI bila da ojača monetarnu suradnju između centralnih banaka država Zajednice i da izvrši sve potrebne predradnje za uspostavu ESCB, nasljednika EMI-a, te za uvođenje jedinstvene europske valute. Početkom 1999. godine započeo je s radom ESCB koji se sastoji od Europske centralne banke sa sjedištem u Frankfurtu i od nacionalnih centralnih banaka država koje su ušle u monetarnu uniju. Nacionalna centralna banka (NCB) zemlje čija valuta nije sastavnica eura, može biti član Europskog sistema centralnih banka (ESCB) s posebnim statusom, odnosno dozvoljena im je samostalnost u kreiranju monetarne politike ali ne mogu sudjelovati u odlučivanju o politici monetarne unije. Odluke u ESCB donose se u nekoliko uspostavljenih tijela: Upravno vijeće (Governing Council), Izvršni odbor (Executive Board) i Opće vijeće (General Council). Upravno vijeće sačinjavaju svi članovi Izvršnog odbora i guverneri NCB. Svaki član Upravnog vijeća ima jedan glas pri donošenju odluka, a odluke se donose običnom većinom glasova. Izvršni odbor se sastoji od predsjednika, zamjenika predsjednika i četiri eksperta iz monetarne ekonomije i bankarstva. Članovi se biraju na prijedlog predsjednika vlada ili država iz Zajednice uz odobrenje Europskog parlamenta i Upravnog vijeća ESCB. Opće vijeće se sastoji od predsjednika i njegovog zamjenika, te guvernera NCB koje su punopravni članovi i onih s posebnim statusom u Zajednici. Sukladno sporazumu Europske zajednice i statutu ESCB i ECB, osnovni zadaci ESCB su: definirati i provoditi monetarnu politiku Zajednice, intervencije na deviznom tržištu, čuvanje i upravljanje monetarnim rezervama Zajednice I sudjelovati u platnom prometu. Primarna je zadaća Europskog sustava centralnih banaka održavanje cjenovne stabilnosti, i to da povećanje harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena na godišnjoj razini nesmije biti veći od 2%. Također jedan od važnijih elemenata monetarne politike ECB biti će i kontrola monetarnog agregata M3, za kojeg je ECB predvidio godišnji rast od 4.50%.