Elektronika stalno prati ponašanje vozila, od kočenja, zanošenja, naginjanja, proklizavanja itd. Bez obzira na vaše intervencije u kritičnim momentima, osim ako nisu potpuno ispravne, vi više niste kapetan broda


Da prvi konstruktori automobila kojim slučajem ustanu iz groba i ugledaju svoje uratke u današnjem vremenu, vjerojatno bi od straha sami tražili lopatu da se vrate natrag. Panika prema brzinama, ubrzanjima, izgledu i opremljenosti bila bi sigurno veća nego što su je imali njihovi suvremenici kad su se ovi usudili paklenu mašinu po cesti potjerati preko pet kilometara na sat.

Oni su, ponosni, postavili kutiju na četiri kotača, sa slabašnim motorom, tvrdim gumama, neudobnim sjedalima. A ovo danas? Čitajući test jednog novog, skupog automobila više klase u talijanskim novinama, nisam se začudio kad su probnom vozaču rekli da prije vožnje dođe na kratko upoznavanje s automobilom, što je on zanemario. Pa se dogodilo da nije mogao ni krenuti.

Ljubazni inženjer ipak ga je čekao jer je znao da bez njega neće moći. Dakle, još malo, pa u školu za vožnju tog i tog automobila. Osnovni predmet: elektronika na vozilu, njezino ukopčavanje, korištenje i blagodati. Dakle, elektronika svud oko nas.

A počelo je tako jednostavno: stalno trošenje platinske dugmadi i kvarovi nagnali su konstruktore da izmisle nešto novo. Još mi je u sjećanju kad su prvi Stojadini dobili takvo elektronsko paljenje, kojeg su, kao i cijelu Zastavu, loše napravili. Bilo je stalnih kvarova, još više problema nego s platinama, pa su se mnogi vlasnici odlučivali za vraćanje na stari sistem, koji je bio moguć jednostavnom zamjenom razvodnika paljenja.

No, vrijeme je prolazilo i ozbiljni proizvođači su shvatili da su napravili dobar potez. Ubrzo je i klasični razvodnik otišao u penziju. Nije više bila potrebna osovina koja će preko rotora razbacivati iskre po svjećicama, neko je sve zaliveno u elektronski sklop koji je povezan s računalom. Računalo, s obzirom na okretaje i opterećenje motora, samo određuje kad će preskočiti iskra i koliko će to trajati. Tu je otvoren put nečemu sasvim novome.

Struja je riješena, nastavljeno je s gorivom. Jednostavni ili komplicirani karburatori znali su koštati živaca, bilo prljanjem dizni, pucanjem membrana, povećanom potrošnjom itd. Uvedeno je elektronsko ubrizgavanje ili injection ili uštrcavanje goriva, kako bi neki rekli. Vlasnici takvih vozila su se hvalili da ih imaju, a oni drugi, umjesto oznake "i" ( injection ), stavili bi onu simpatičnu naljepnicu s dva zeca, tj. zecom iza zečice, koji obavlja injection. To je bilo u početku kad je ubrizgavanje bilo centralno, tj. jedan mlaz je odlazio u sve cilindre. Sistem se zvao monopoint. Kad su počele naljepnice s više zečeva iza zečice, značilo je da je izmišljeno multipoint ubrizgavanje, tj. da svaki cilindar ima zasebnu štrcaljku kuda dobiva gorivo.

Pojavom svijesti o čišćem zraku, uveden je katalizator. No, za njegov pravilan rad potrebno je njušiti ispušne plinove i javljati računalu treba li u nekom momentu dati više goriva ili zraka. Njuškalo se zove sonda lambda i ona je u stalnoj vezi s računalom te mu cijeli život javlja što treba činiti da motor uredno radi, ne troši previše goriva i zadovolji ekološke norme. Pedale gasa kod puno novijih automobila više nemaju sajle ili poluge za prijenos komandi ubrzanja.

Kao što pjevači na pozornici danas šeću s mikrofonom bez da im se kabel zapliće u noge, jer ga nema (a neki i stvarno i pjevaju u njega), tako se i u automobilu prijenos vrši elektronski, makar na malo drugačiji način, preko elektronskih potenciometara.

Sad dolazi ono pravo: vi kočite, pritisnete pedalu do kraja, ali auto je pametniji od vas. On ima ABS, sistem koji onemogućava blokiranje kotača na podlozi i dozira kočenje na granici blokiranja. Tu već počnete gubiti autoritet nad vozilom. Senzor uz poluosovinu broji okretaje kotača i, kad osjeti da će guma zaškripiti, propušta pritisak, i to nekoliko puta u djeliću sekunde. Želite li da vam se kotači na semaforu par puta okrenu u prazno i tako privuku pogled dobrog komada, a imate ugrađen ASR, tj. sistem protiv proklizavanja, neće vam uspjeti. Sada bi se i vi rado vratili na stari sistem, no to nije nemoguće, jer se kod većine vozila to može isključiti.

Elektronika stalno prati ponašanje vozila, od kočenja, zanošenja, naginjanja, proklizavanja itd. Bez obzira na vaše intervencije u kritičnim momentima, osim ako nisu potpuno ispravne, vi više niste kapetan broda. Računalo koči pojedine kotače, ubrzava, ispravlja naginjanje, putanju itd.

Sjećate se vica o Muji i psu u svemirskom brodu prilikom pojave kvara? Naredba sa Zemlje bila je: nahrani psa i ništa na diraj.

To pravilo, osim što vam je možda pas sit, vrijedi i u situacijama s autom. Krajnjim ciljem odnosa elektronike i automobila, smatra se satelitsko vođenje vozila po cesti po svim propisima i ograničenjima. Tada ne bi smjelo više biti žrtava, a alko test i brojenje promila postali bi prošlo svršeno vrijeme. Kakve li će nam kazne onda izmisliti da bi se i dalje uredno punio državni proračun?