Američki trgovinski deficit tijekom rujna je malo smanjen zahvaljujući tome što je nešto veći izvoz uspio pokriti visoke troškove uvezene nafte. Deficit iznosi 51,6 milijardi dolara, što je nešto niže nego prije dva mjeseca kada je deficit bio na 53,5 milijarde dolara. Analitičari sa Wall Streata su predviđali deficit na razini od 53 milijarde dolara. Čelnici FED-a će zasigurno obratiti veću pozornost na visoku cijenu nafte koja je povećala cijene uvezenih proizvoda za više od 1,5% tijekom listopada, dok je cijena naftnih prerađevina porasla za nevjerojatnih 11,7%. Najvjerojatnije je to bio jak adut onima koji su zagovarali dizanje kamatne stope na američki dolar sa dosadašnjih 1,75% na 2,00% - četvrti puta ove godine. Iz ministarstva trgovine SAD su rekli kako je američki izvoz dosegnuo u rujnu rekordnu razinu od 97,5 milijardi dolara a kao glavni razlog je slab dolar koji je omogućio američkoj robi da postane konkurentna (jeftinija). No još uvijek je daleko pomisao o uravnoteženoj američkoj bilanci. Uvoz iz Kine, koji polako prelazi s polja ekonomskog na polje političkog problema, je i dalje rekordan te iznosi 15,5 milijardi dolara. Ukupan uvoz iznosi 149 milijardi dolara, a prosječna cijena uvezene nafte je 37,6 dolara za barel (159 litara) nafte što je u odnosu na isti mjesec prošle godine povećanje od ogromnih 40%. S druge strane Europska centralna banka još uvjek čeka veću volatilnost tečaja eura i dolara kako bi započela s jačim intervencijama za zaustavljanje jačanja eura. Euro je prošli tjedan preskočio na trenutak 1,3000 (točnije 1,3005), čime je malo probudio čelnike ECB. Predsjednik Europske centralne banke Trichet je izjavio kako su takvi pomaci u tečaju nepoželjni u čemu su ga podržali i ostali kolege iz ECB. Od svog rođenja u siječnju 1999. godine euro je gubio na vrijednosti jer je loše stanje u gospodarstvu eurozone odvlačilo kapital u SAD, odnosno u američku imovinu. Do rujna 2000. godine euro je izgubio skoro 30% svoje početne vrijednosti. Tada su vodeći ljudi ECB učestalo govorili da trenutni tečaj ne predstavlja fundamentalnu vrijednost, odnosno da je euro prejeftin. Tada je ECB učinila jednu neobičnu intervenciju na način da je sve kamate pristigle iz svojih deviznih rezervi prodala te njima kupila eure (oko 2,5 milijarde eura). Za sada Europska centralna banka je fokusirana na stopu inflacije i sve dok jak euro pomaže u suzbijanju rasta stope inflacije analitičari sumnjaju da će doći do značajnije korekcije tečaja eura. Drugi razlog zašto euro neće tako skoro izgubiti na vrijednosti je već nekoliko puta spomenuti deficit SAD. Sve dok analitičari smatraju da SAD neće moći puniti tu ogromnu rupu dolar će slabiti. Američki Ministar financija Snow već tradicionalno ponavlja kako je jak dolar u inetersu SAD, no ipak smatra kako je najbolji regulator razine tečaja samo tržište. Nakon svega napisanog razvidno je kako ćemo uskoro vidjeti euro na razinama iznad 1,30, a po svemu sudeći do zaustavljanja višegodišnjeg trenda jačanja eura u odnosu na dolar moglo bi doći tek krajem iduće godine, kada analitičari predviđaju euro blizu 1,40.