U ova vremena, kad smo svi napeti, nervozni i kad se samo trči za novcem kako bi se osigurala sredstva za koliko-toliko dostojan život, često zaboravljamo na osnovna pravila normalnog ponašanja. To što ljudi u neboderu stanuju vrata do vrata, a niti se ne poznaju, nego reda radi, kad se baš ne može izbjeći, samo promrmljaju dobar dan ili doviđenja, nitko više nikome ne zamjera. 
Ali, kad je riječ o parkiranju automobila ispod nebodera na preostalo slobodno mjesto, a susjed se ubaci baš tamo gdje ste vi mislili ostaviti svoj auto, žestoke svađe uz psovke, pa sve do toga tko je otkuda i kada došao, nisu rijetkost.
 
Nažalost, ponekad eskalira sve do fizičkog obračuna. Kulminacija su debele palice ili kablovi, a da ne spominjemo razne nožiće, za koje će vam vlasnik reći da su ostali od piknika, a ustvari su tu za „nedaj Bože“ potrebe. Pravi Divlji zapad.
 
Naravno da se čovjek u prometu uglavnom ponaša kao i u ostalim segmentima života. Dakle, ako je netko divljak za volanom, ni na poslu, a ni kod kuće sigurno nije primjer lijepog ponašanja. Nerijetko takvima ni alkohol stran, ali ne samo količine do 0,5 promila, nego puno više. Takvi automobildodatno koriste kao sredstvo dokazivanja, pa, kad su za volanom, glume Schumachera, iako pojma nemaju o sigurnoj brzoj vožnji, a na cesti se ponašaju kao da su sami na svijetu.
 
Nervoza u vožnji naročito dolazi do izražaja na paklenim temperaturama i u gužvama, kad se na jakom suncu satima vozi malim brzinama i česti su zastoji. Tu se uvijek nađu oni pametni koji krenu riskantno pretjecati kolonu, misleći da će zbog par prijeđenih vozila strašno dobiti na vremenu. 
No, gurati se na šalteru ili u autobusu nije isto što i u prometu. Takva ofenzivna vožnja, tjera ostale vozače u kontra ofenzivu, pa oni ne daju mjesta za ubacivanje u kolonu ispred njih.Onda počinje koncert vaših i njihovih sirena, a vi ste već pred nepreglednim zavojem ili vam je blizu vozilo iz suprotnog pravca, a vozite njegovom trakom. 

To su sve situacije, kada je za nesreću velikih razmjera dovoljno nekoliko sekundi. I uvijek kad se to dogodi, zaključci su isti - da bar nisam! Kad bi se svi pridržavali prometnih propisa, situacija bi bila idealna, gotovo da ne bi bilo prometnih nesreća. No, za sada je to samo iluzija, iako se čini da je sve bliže vrijeme kada će se prometorganizirati preko satelita i kad će sve ceste, ali i automobili (ako se tada budu tako zvali), biti kontrolirani, pa će im "odozgo" biti ograničena brzina ili će ih viša sila kočiti ako budu htjeli proći kroz crveno svijetlo. Za sada to izgleda kao utopija, ali do nedavno su i zračni jastuci bili skupa dodatna oprema, a sva sila današnje elektronike u automobilu bila je nezamisliva. 

Ako se sjetimo da je od početka rata u Hrvatskoj više ljudi poginulo na cestama, nego u samom ratu, onda takva rješenja zaista zahtijevaju čim bržu realizaciju. Jednog danaautomobilskom industrijom vladati će visoka tehnologija, a vozač će biti tek putnik, kojeg će se malo toga pitati. Morat će samo ukucati svoju destinaciju. A škripanje guma, vožnja preko dozvoljene brzine ili pretjecanje na punoj crti, ostat će zapisane kao gluposti koje su se događale pred nekih pedesetak godina. To je što se tiče budućnosti, no, vratimo se u sadašnjost. Svakakvih vozača ima oko nas, a možda i mi sami spadamo u red takvih. 

Ali, dok smo pri zdravoj pameti, primijetimo li agresivnog vozača, koji trubi, nepropisno pretječe i pri tome još prijeteći maše, propustimo ga i poželimo da mu se ništa ne dogodi, jer, ako bude tako, sigurno neće biti sam. Pokušaj istjerivanja pravde na cesti s takvim vozačima samo vodi u veće zlo. Iako je to sve linija manjeg otpora, budite veliki, i ostanite hladni, pa na ružne poglede, ispružen srednji prst ili turiranje odgovorite blagim smiješkom, klimanjem glave i ispruženom rukom koja mu pokazuje da slobodno može proći. 

Takve vozače ste takvim gestama odmah razoružali, jer oni očekuju da će naići na istog divljaka, a kad vide da vi to niste, odustaju od daljnjih izazivanja. Ako netko ispred vas vozi sporo, pa ne zna gdje će skrenuti, a registracija nije iz vašeg kraja, sjetite se da se vozač možda izgubio u nepoznatom gradu i da bi se to i vama negdje drugdje moglo dogoditi, pa vam ne bi bilo svejedno da vam se netko nabija na branik i trubi kao da je svadba. Naročito se treba lijepo odnositi prema ženama za volanom. Bit će vam zahvalne, a vi samo odgovorite: „Ja sam za fairplay... A možda i za kavu...“