-
Puno ljudi nevoljko reagira na pokušaje suradnika u području financija da se malo detaljnije izvrši financijska analiza poslovanja. To jest, ona se obavlja, ali često ne dovoljno „dubinski“, niti „dinamički“ u vremenu. Situacija je još gora u obiteljima: tko će kome dozvoliti da se onom drugom zagleda u – novčanik? Svugdje se „novčani lastik“ rasteže, dok ne pukne!
Pitanje novca (privatno i poslovno) kao da pripada – intimnoj domeni. Jer ovisno o tome kakav je vaš odnos prema njemu, tako i – živite. Zbog toga se ljudi, kad je novac u pitanju, vrlo teško otvaraju, vrlo teško vjeruju, i vrlo teško – rješavaju poteškoće.
Gotovo da nemamo nikakvih informacija, niti odgoja, niti financijske pismenosti o tome što i kako s novcem. Današnje doba nas uči da ga samo trebamo – trošiti. No, nije uvijek tako bilo, i vjerojatno tako neće niti biti...
Što trebamo znati o našem novčanom ponašanju? S koje strane mu pristupiti? Početno je pitanje, zapravo, čime je ono određeno, kako u našem osobnom, tako i profesionalnom životu? I
Izvorište je zajedničko: naš kućni odgoj. Temeljno pitanje zadire, dakle, u našu prethodnu obiteljsku generaciju i sve ono što smo s njom dobili kao „obiteljsko naslijeđe“! Isto tako je naš stav u određenoj mjeri formiran vrijednosnim normama današnjeg društva, a ono je gotovo isključivo – potrošačko!
Dakle, kakav je bio odnos naših roditelja ili odgajatelja prema novcu? Kakva je bila društvena klima u doba našeg formiranja? Pokušajmo se sjetiti i proanalizirati što se u prošlosti događalo. Za one koji neprestano imaju financijske poteškoće, bilo bi dobro zapisati sjećanja na list papira.
Pitanja na koja nadalje trebate odgovor jesu: Da li zarađujete više ili manje nego što trošite? Da li se vaši prihodi poklapaju s načinom života koji želite voditi? Da li novcem koji uistinu zarađujete pokrivate vaše stvarne potrebe; možda i želje koje uistinu nisu - stvarne potrebe? Da li ste trenutno u „plus“ fazi, ili u „minus“ fazi? I koliko? Da, zapišite iznos, molim Vas!
Možda nosite novac poput značke ili ukrasa – jer želite da drugi vide da ga imate, da ste uspješni? Možda ste namjerno – uzdržavani? Općenito i konkretno, na što trošite previše, puno, malo ili srednje, možda nedovoljno? I koliko u svakom tom dijelu trošenja?
Kad je riječ o poslovanju: kamo je vaš novac „nestajao“, u što je uložen ili utrošen? Da li poslovno prekomjerno trošite, i ono što nije vaše? Da li su se stvari - koje su trebale biti za vašu dobrobit - „izvrnule“ u breme koje sada nosite? Zbog čega? Još jednom dobro promislite, zbog čega i kako? Koliko je to financijsko ili drugo breme veliko i teško? Kako dugo ćete ga morati nositi?
Kakve vam je novac dobrobiti donio- na razini poslovanja, na razini obiteljskog života i na razini osobne potrošnje? Da li ste pomogli i nekim drugim ljudima ili akcijama? Koliko ste svoje stečevine podijelili? Pri tome ne mislim samo na „goli“ novac: to mogu biti različite vrste aktivnosti i angažmana za druge ljude ili s njima.
Predlažem da odvrtite svoj osobni „novčani film“ kojeg baš svi nosimo „u glavi“, ali ga i živimo kroz stvarni život, i kroz sve naše životne uloge u njemu (uloge u obitelji – otac, majka, brat, sestra, dijete...; uloge u poslovanju – poslodavac, posloprimac, privatni poduzetnik...). Pokušajte povezati svoj film sa financijskim odgojem kojeg ste u životu stekli, da biste iz toga saznali nešto više o sebi, te sagledali da li biste nešto mijenjali?
Točka razgraničenja kod svih odluka treba biti: MOJ NOVAC – TUĐI NOVAC. Treba točno znati tko, što, kada, kako i zašto barata tuđim novcem.
Za sve koji imaju minuse po tekućim i drugim računima, karticama i dugovima za leasinge i kredite – praktičan savjet kao primjer: vodite o tim iznosima i rokovima puno više računa nego dosada, jer opreza nikad dosta! To nije vaš novac - ali ste ga potrošili. Malo ste u ovom slučaju „odbolovali“ stvar s novcem. Ispunili ste si neke „stvarne potrebe“ s novcem kojeg niste stekli. Napravite plan kako te „financijske rupe“ začepiti! I pripazite da se taj virus zaraze korištenja tuđeg novca ne širi previše: breme može postati preveliko, a i bolest je poslije teško – zaustaviti!