Britanska funta se priprema otići u povijet. U proteklih nekoliko tjedana uspjela je izgubiti na vrijednosti u odnosu na euro za preko 5%, s 0,6100 na 0,6450 funti za euro što predstavlja najniži tečaj funte u posljednjih šest mjeseci. Većina analitičara se slaže da je sada potrebna korekcija tečaja jer je funta "prebrzo" pala. No općenito vlada uvjerenje da u mjesecima koji dolaze funta još ima prostora za pad do 0,68-0,69 funti za euro. Razlog pada vrijednosti funte nije u slabom stanju gospodarstva, već je u najavama skorog ulaska Velike Britanije u eurozonu. Velika Britanija je članica Europske Unije (EU), no 1999. godine je zatražila odgodu uvođenja zajedničke europske valute, kao što su to još učinile Danska i Švedska. Nedavna izjava premijera Blaira da će referendum oko ulaska u eurozonu biti uskoro raspisan samo su još više zakomplicirale ionako već dovoljno složeno stanje. Naime, kako je sada glavna zadaća analitičara koji promatraju tečaj euro funta predviđanje datuma kada će funta službeno biti zamijenjena eurom, svaka izjava nekog od dužnosnika britanske vlade ili Ministarstva financija direktno utječu na tečaj eura i funte. Pri utvrđivanju konačnog datuma britanska vlada mora dobiti zeleno svjetlo od Ministarstva financija i od britanske javnosti. Ministarsvo financija mora na osnovi svojih kriterija reći kada će britansko gospodrastvo biti spremno za priključivanje europskom gospodarstvu. Naime, Ministarstvo financija zadalo je pet ekonomskih "testova" (ciljeva, zadataka) koji moraju biti ispunjeni kako bi ulazak Velike Britanije u Europsku monetranu uniju (EMU) bio što uspješniji i što bezbolniji po britansku ekonomiju. Ukratko ti "testovi" se odnose na potrebnu veću konvergenciju (sličnost) britanske s europskom ekonomijom. To se odnosi na kamatnu stopu, proračunski deficit, razinu javnog duga koji bi trebali biti u okvirima zacrtanim ugovorom EU iz Maastrichta. Nadalje, Ministarstvo financija mora osigurati fleksibilnost radne snage budući da je današnja struktura radne snage u Velikoj Britaniji nezadovoljavajuća, te na koncu mora odgovoriti na pitanje što će se dogoditi s financijskim središtem Londona (tzv City) nakon ulaska u EMU. Premijer Tony Blair najavio da će Velika Britanija ući u europsku monetarnu uniju za vrijeme sadašnjeg saziva Parlamenta, odnosno do 2005. godine kada su na rasporedu paramentarni izbori. Na osnovi te izjave britanskog premijera analitičari su složili najvjerojatniji plan ulaska Velike Britanije u Europsku monetarnu uniju. Za to je najprije potrebno dobiti zeleno svjetlo iz Ministarstva financija, tj. od ministra Gordona Browna što se očekuje krajem ove godine. Također za kraj 2002. godine analitičari predviđaju da će Parlament odobriti održavanje referenduma oko ulaska Velike Britanije u EMU. Predviđa se da će referendum biti raspisan tijekom ljeta 2003. godine. Prema zadnjim ispitivanjima javnosti još uvijek je većina protiv ulaska u Europsku monteranu uniju. Stoga će premijer Blair imati dosta posla i malo vremena da promijeni mišljenje nacije oko ulaska Velike Britanije u eurozonu. U slučaju da se na referendumu oko ulaska u eurozonu postigne potrebna natpolovična većina, Velika Britanija će morati svoju ekonomiju držati u okvirima mastritskih kriterija kojih su se trebale držati i današnje članice eurozone. Predviđa se da će taj period trajati dvije godine do 2005., nakon čega bi britanska funta bila zamijenjena eurom. Za početak 2004. godine predviđa se fiksiranje ulaznog tečaja britanske fune za euro (kao što je to bilo za DEM 1,95583 ili ITL 1936,27). Analitičari na deviznom tržištu stoga očekuje daljnju deprecijaciju funte za euro, jer se smatra da je funta precijenjena u odnosu na zajedničku europsku valutu ili drugim riječima prije konačnog fiksiranja tečaja za euro funta će još oslabiti.